Vikend je pred vratima...
Danas sam se konektirala malo ranije nego ovih dana. Ljudi, ovo je zarazno! Jučer (bolje rečeno jutros) sam bila na blogu do 3. Rezultat toga su podočnjaci i još gore od toga - opća nesanica. Tako da sam spavala 4 sata. A onda ustala i idemo radit. Ne znam što mi to sve treba, dosađujem se 7 sati dnevno za minimalac, ustvari i gore od minimalca. I samo molim Boga da nitko ne uđe u butik da ne moram po stoti put slagat glupe majice. Super da je sutra vikend, pa ću se malo odmorit (Yupii! Radim samo 4 sata!). Ali ajde, neću se više žalit, nije uopće fora. Drugi tjedan ne radim pa ću se oporavit od ovakvog stanja. Od silnog gledanja u zid sam izgubila reflekse. Pola poznatih koje sam danas vidjela sam promašila, općenito loše pamtim face pa neki ljudi misle da sam umišljena jer ih ne pozdravim svaki put. Koristim ovu priliku da im se ispričam. Nego, pada mi nešto na pamet. Svaki dan prolazim pored jednog kafića preko puta kuće i svaki dan na terasi sjedi odred penzionera i bulji. Ma znam da se ne mogu takve stvari izbjeć i da zvučim naivnom pišući ovo, ali da nema onih cura (da, znam, zovemo ih sponzorušama) koje vise s takvim penzićima mislim da bi oni bili puno manje nadobudni. Nije mi to jasno, pa Hrvatska je puna mladih, zgodnih, pametnih komada, a one skakuću oko nekih ugaslih penzionera. Toliko o tome. Primjetila sam da mi ovo nije baš dan za pisanje, pa se trudim biti minimalno dosadna. Mislim da ću počet meditirat da se uvjerim da moram počet učit u ponedjeljak (ako nekim slučajem napišem u ponedjeljak da ipak nisam učila slobodno mi dajte virtualnu šamarčinu, možda me to osvijesti)! Moram još i do faksa svratit, nisam bila 2 tjedna, a možda i dulje. Idem tek toliko da ne zaboravim kako zgrada izgleda. Jedva čekam sutra izać van, a idem i u shopping tako da sam happy na kvadrat! Uglavnom, sutra neću pisat pa ću vam u nedjelju ispričat sve događaje, a nadam se da će ih bit! SVIMA VAM ŽELIM ODLIČAN PROVOD PREKO VIKENDA! VOLI VAS VAŠA ŠIŠMIŠELA! :))
|