19.10.2007., petak
|
Put prema kurcu posipan je laticama. Ruže su otrovne ergo latice isto. Hodati putem prema kurcu može se kako vas volja: možete se šepurit, možete šetati, puzati ili trčati, kurac je otvoren za sve i za svagda. Na putovanju prema kurcu nema dvojbi, tko naumi u kurac, taj će tamo i zasigurno stići. Evo, primjer mene. Ja sam jednog oblačnog dana na prozor trgovine ispljunuo zeleni hračak i gledajući kako ta zgusnuta masa nezaustavljivo klizi prema dnu, shvatio da je hračak dio mene i doživljavajući ovaj put misaonu sinergiju odlučih poput njega krenuti prema dnu, U kurac. Dobro mi došao. rekao je kurac nisam rekao dobar dan, nisam! Što je to? Što ja to osjećam kod tebe? Dvoumljenje? Misliš, ako ja sad otpjevam «Ajde Siske van, nisi reko dobar dan, da ćeš se tako lako izvući iz kurca? Kaže kurac, prepredeno, mudro, hladno, istočni – prevejano. Sjeo sam na… na što se može sjesti kad si u kurcu? Poznavao sam jednu ženku koja je znala drugu, a ova je opet radila nešto što se može opisati kao javnoglas. Vozila se djevojka debele pozadine na jadnom skuteru, gume mu na izdisaju, iako na 3, 5 bara, felge ih režu poput koljača. Muči muku skuter, a debela se glunta ulicom kreće i uživa u motosadizmu. Bolje da si na kurac sjela no na skuter! Kad asi u kurcu možeš sjesti na prugu i prisloniti uho na hladnu šinu. Ako vlak ne naiđe, čut ćeš Indijance. Ne misli da si izašao iz kurca, jači nego prije, jer si još uvijek tamo. To što si se vratio u djetinjstvo, ne znači da si i tada bio sretan. Ispred kurca prostrt je tepih i na njemu izvezeno stoji «welcome» ? O čemu mi pričamo? O masti? Pa pridružite mi se kurcu debeli, što žderete ko svinje? Kad je (dva skvrčena prsta) bog (dva skvrčena prsta) stvarao čovjeka, izvukao ga je iz uljuljanog komfora toplih testisa i proveo ga kroz kurac. Čovjek, kao zlopamtilo ili bilo kakva druga memorijska jedinica, možda primamljen dejavuom, vratit će se kad-tad u kurac. E sad bi netko htio detaljni projekt gradnje ceste prema kurcu. Ne da je izgradi, nego da je preusmjeri. Prema sreći, valjda. Idioti. Pa ja sam bio sretan i što sam onda postao? Materijalist. Duhovno govno koje čak ne može stajati ni uspravno kada ga se izasere. Postao sam, baš kao milijarde, ili milijuni, jedan običan proždrljivi govnić koji jedući sebe, mljacka od užitka, a onda se podrigne. Možete li prepoznati miris podriga jednog govna? Pogledajte se u ogledalo i recite aaaaa! Danas, kada nisam sretan, kada me jebe sve po abecedi, od auta preko mašine za šišanje pa sve do žohara, danas sam raspoložen da razjebem cijeli word, da mu zadavim onu spajalicu, da mu jebem majku s makromodulima ili da, čak, poput tisuća debila koji gmižu po kancelarijama i nastojeći polizati govna svojeg šefa, krečući od samog namotaja pa sve do njegovog šupka, oni rade grafiku u wordu, moćno lijepe slike, raspoređuju mobitele, titule, adrese i ine pizdarije, ne bi li svojoj maćehi firmi uštedili novac za grafičkog dizajnera – da poput njih napravim usranu posjetnicu u wordu ili čak reklamni letak!! Bože mi grafički oprosti, ne znam što radim. Naravno kad sam se smjestio u kurac. Grafički dizajner su posebna sorta dreka. Kažeš im milijun puta da ti šalju pripremu u pdf-u ili epsu, a oni ti je pošalju u najnovijoj verziji rahitičnog ilustratora i još ti najebu milijun hairlineova da ti život ogorčaju samo zato jer im je draže sjediti na kurcu no zaviriti u njega. O tom po tom. Sretan čovjek dosadnjaković jest. Čovjek u kurcu, duhovna je snaga. Sretan čovjek pjeva pjesmuljke i pravi gredice u vrtiću Čovjek u kurcu mnogo psuje, ali ruši zidove i kopa duboke ponore. Jedna moja poznanica htjela je biti umjetnica. Starci joj bijahu bogati i jedini period njenog bivstvovanja u kurcu bio je kad joj se pseto pokakalo u cipelu. Zato sada ne kleše Fidijine vizije nego se bavi serografijom. Od svih psovki koje mi padaju na um, u korodiranom raspoloženju, nekako mi najviše odgovara «OCA MU JEBEM». Čovjek se nekako osjeća moćno kad zamišlja da jebe oca njegovoga. Sad ću stati, no to nije sve. Iz kurca se ne izlazi kao iz crkve – smočiš prste u vodu, poklekneš, prekrižiš se i, eto čuda, čist si ko angel… misa solemnis, b-mol, requiem i tindersticksi... |
- 23:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
