30.10.2007., utorak
geostrateški položaj dreka
|
Prvo da se istresem na jučerašnjeg big mamma žohara koji se klatio po parketu sobe (gdje mu stvarno nije mjesto – ako već mora biti u simbiozi sa mnom, onda neka to bude u kuhinji), a onda je skončao svoj život u muci insektne splačine. Dakle, žoharu pizda ti materina. Još bih ti reko da ti se barem oko osušilo, no ti si mrtav, pa ostajem na slanju u tvoju mater. I još malo da se rasteretim od kišnog i tmurnog dana: Jebem ti sunce, mjesec i osam rali neba, bez sakralnog prizvuka. Danas mi sveto trojstvo nije ništa skrivilo, osim ako je odgovorno za meteorološke prilike, onda ću i njemu udijeliti pokoju, ali to neka bude po tiho, tek toliko da se opsuje. Uskoro će Božić i gomila izluđujućih reklama pa ću im onda dijeliti šakom i jezikom. Kako sam pročitao na naslovnici, pobjegoše nam hadezeovci tipkovnicom bez memorije. Nedostajat će nam ko što lezbi nedostaje kurac. Ili ko što blogu nedostaju ostali političari. Bolje da se svi oni drže svojih predizbornih demagogija no da mi se tu, na mojem terenu, unose u lice, prikazujući se prijateljskim, iskrenim i običnim građaninom ili seljakom. Gubite se odavde. Idite režite vrpce, jedite govna i smišljajte kako ćete još više srati u predizborno vrijeme. Toliko o politici. Jesam li spomenuo ili oblikovao glagol? Ne? Drkanje. Nevino oružje za razbijane monotonije. Prdenje. Nevino oružje za razbijanje neugodne tišine. Sranje. Moćno oružje za razbijanje Glade ili Airwick osvježivača. Priča za kraj. «Oče i matero, ostavljam vas i odlazim u bijeli svijet?» «Šladming?» «Ne, postao sam pekar» «Zbogom i čuvaj se Mavrovića» |
- 20:02 - Komentari (16) - Isprintaj - #
29.10.2007., ponedjeljak
emite im mate uanu
|
Da pomognem čovjeku u nevolji, a i vama plebejci da se barem nekako rasteretite, ako vam to ne omogućuje ova usrana vrhuška, stavit ću ovdje link na stranice koje jedan iznervirani čovjek, obični građanin po vokaciji, koji je u stanju golom rukom ubiti kita, mora posjetiti. Prošvrljajte malo, možda naiđete na govno u koje biste, da niste posjetili ove stranice, bosi stali i zgnječili ga prstima tako gadno da bi vam ono izletjelo između prstiju poput mljevenog mesa kad izlazi iz mašine za mljevenje. Dajte si truda i izbjegavajte trgovine i mjesta gdje vas jebu u dupe samo zato jer su oni veliki, a vi ste mali i tko vas jebe takve ništavne. Uz put ih poput najfanatičnijeg vjernika koji je došao u stanje tik do upoznavanja boga, a to će postići zadnjom molitvom nad molitvama, pošaljite u tri pizde materine. Nemojte ih slati osobno i direktno jer… znate zbog čega. Ponovi osamnaest puta sebi u bradu «Pizda vam materina!» «Što ste rekli?» «ida vam ttetina» «Ne razumijem vas, hoćete li ponoviti?» «gngn teletina mamina» napravite scenu! Ne dajte se posramiti i dozvoliti neprijateljima da vam u ustima ostave okus govana. Zovite šefa, poslovođu, nadzornika, predradnika, šerifa. Nemojte zvati policiju. Ja sam jednom zvao policiju kao klinac «Miliciju, zovite miliciju!» a u pitanju je bio samo potres mozga jednog nespretnog tuljana koji je igrajući nogomet pao na asfalt i razbio si glavu. Kaj sad, izletjelo mi. Osim toga, policija ima preča posla, na primjer, loviti dilere s dva strašna džointa. Dakle, iako vam oni tvrde da sve piše u papirima, da ste bili upozoreni i da ovo, ono, vi se ne dajte, pravite scenu, derite se i vrištite. Histerično vrištanje najbolja je reklama. Ako uspijete nabaciti pjenu (sličnu purpjeni) vi ste, ne samo obranili svoju čast, nego i čast čitavog izjebanog puka kojem se serviraju pizde usrane materine kao kvalitete usluge i proizvoda. Nemojte im jebat majku na glas jer… znate zbog čega «Jebem ti mater» «Što ste rekli!» «Eminem i Mate u duetu, mali Mate» «Što s njima?» «Jebu vam mater usranu» sebi u bradu. Ne budite kukavelj nego se borite za svoja prava. Živjeli! |
- 18:03 - Komentari (7) - Isprintaj - #
28.10.2007., nedjelja
što mi još ide na k.
|
U ovom trenutku s lijeve strane moje čuje se Mani Gotovac kako na Novoj komentira trenutnu političku i ostalu situaciju i neću pretjerati, a neće biti ni ništa novo, ako ću reći da mi se, iako imam mali anus, seru ni manje ni više nego slonovski komadi govana. Valjda ću ih nekako progurati kroz izlaz kroz koji inače prolaze simpatični komadići dreka. Kada je ono strašilo medvjeđeg glasa i poezije od koje je izumrlo tri petine iguanodona, Alka za vezat bikove Vujica, također na Novoj počela sa svojim urnebesno ubojitim komentarima koji ubijaju volju za životom i, na kraju krajeva, smrću, osjećao sam se kao da mi je netko u debelo crijevo nagurao miniwash renomiranog proizvođača, nafrljio ga na max i mlaz uperio prema hrpi izmeta koja je rezultat slušanja iste napudrane grdobine. Na ove komedijašice duhovite poput labuda čiji vrat mi služi da si čistim unutarnji gornji rub zahodske školjke, nadovezuje se onaj modni gurač kojem se trenutno ne mogu sjetiti imena, ali bih rado rekao da mi ide na kurac kad on to ne bi shvatio za ozbiljno, svukao hlače, izvadio planinarsku dozvolu s autogramom šerpe i pitao me, čisto zbog informacije, ta gdje je ta kurčeva planina da se popne. To vam je onaj lik što sada sere gluposti, zajedno s Žakom i onom baklavom Husar, lik koji se usudi komentirati modne grješke i pogreške ljudi koje čisto boli kurac za modu. Ma idi u kurac! Jebemese ima li Aki Rakunovski platforme braun boje ili nosi li Vlatka Kasni Otkos krzno pizde švedske jegulje. Što se mene tiče, a trebalo bi se i vas ticati ako želite stati na kraj toj treš pošasti in i out mode, mogu si svi ti sralebriti nabiti lonac na glavu, uzeti bat za meso i lupati njime po loncu himnu Big Brothera, sestru mu jebem jedino ako ima sve oči. Onog Korkuta neću komentirati jer mi je nekako simpatičan. Najradije bih ga poljubio, no tko zna kako bi on to shvatio, pa stoga ostajem na lijepim željama. Sjećam se da je prije nekog vremena dnevno-političku situaciju komentirao onaj novinar Vukušić, također na Novoj (ova televizija ima mazohističku potrebu da svakom tko izrazi želju dijeliti pamet šakom i jezikom to omogući i ne samo to, nego i debelo plati), no zanimljivost tih komentara nadmašila je zanimljivost mrtve mačke kojoj je utrobu u prežganu juhu pretvorio pretovareni šleper. Uglavnom, i tako dalje PS. ovo gore su laži, ne vjerujte mi ni jednu riječ. |
- 19:21 - Komentari (8) - Isprintaj - #
25.10.2007., četvrtak
ne kupujte u Ipercoopu, tamo su pokvarene šiš-mašine
|
Jebem ti naslon za boga. Već četiri godine šišam se na ćelavo i ponosan sam što ne ličim na grivastog pelikana nego mi se o tjeme ogledaju ptice, kukci i poneki foton. Staru sam mašinu za šišanje već odavno istrošio i polako je pripremam staviti pod kotače ubrzanog vlaka prema Koprivnici kako bih se barem malo vratio u djetinjstvo kad smo na šinama ostavljali kovanice, a kasnije kupili žute palačinke. I onda, da skratim priču, odem u Ipercoop, kupim Philipsovu mašinu, dođem doma, stanem kositi živicu i odjednom mašina prestane šišati. Na četvrtini globusa. Jebem ti globalizaciju, pad kvalitete i sve pizde materine. Odem nazad u taj jebeni Ipercoop vratiti mašinu kadli dobijem šaku u nos. Moram je nositi kod servisera u Pizdorsku 19 iza šeste pičke materine debelo izasrane. A vrijeme mi je dragocjeno ko izgladnjelom kitu plankton. Pa jesam li je ja potrgao propali vam svi poslovi dabogda vam propali? Em što moram trošiti benzin, em što moram se prepirati s glupačom bez perspektive, moram se i jebati po zagrebačkom čumezu kako bih našao servis. u kurac u kurac u kurac Ona kuga na reklamacijama odjebala me ko što bi Monika beluči odjebala prištavog muflona koji liže sladoled od smrznutog sirupa agavine jetre. Radim ko konj, uredno platim ko konj i na kraju zaržem ko konj. Od muke. Jebem ti mater. Poruka svim zaposlenicima u Ipercoopu na koje moraš čekati pola sati kako bi ti dali pogrešnu mašinu (čak nisam ni tražio ovaj model koji su mi uvalili) i još k tome neispravnu: da bogda vam smanjili plaće, naprotiv, otpustili vas i zabranili vam da radite s ljudima. Poruka vlasnicima Ipercoopa: imali, pa nemali, pa jeli govna, pa se podrignuli na njih. Poruka Philipsu: jebem ti mater i tebi i tvojim pogonima na Tajlandu, u Kini i u pizdi materini. |
- 22:58 - Komentari (18) - Isprintaj - #
23.10.2007., utorak
pričaj sa zebrom
|
Nije lako s mosta gledati u mutnu vodu koja teče i govori ti svojom brzinom kako sa svakim valom i svakim trzajem prolazi i vrijeme koje će kad istekne biti vrijedno žaljenja za propuštenom prilikom. Tu sam stao, odložio olovku zataknuvši je za uho, i slomio tipkovnicu napola. Nisam htio započeti nešto što bi me bacilo u depresiju, a ljubavne priče to rade, bacaju u depresiju. A onda sam uzeo olovku, onu koju sam zataknuo za uho, i započeo novu priču. Veseliju. No dobro, ako ne veseliju, a ono barem bizarnu. Ili čudnu. Kako god. Bio jednom jedan čovjek koji je težio samouništenju. Taj suicidalni apokaliptičar odlučio je saznati zadnju istinu u životu – zašto oplođivanje dovodi do ekstaze? Pitao je sve i sva, žarulju, konja i veliko sunce, a onda i još većeg Boga. Žarulja je ošla u pičku materinu. Tamo se izgubio mali spermatozoid koji će postati nimalo željeno dijete. Bolje da ga pronađu i da ga ubiju prije no što se razvije u razočarenje. Konj je jeo zob i vrištao od muke. Nekoć je poznavao na stotine konja, a danas se noću iskrada i potajno odlazi u zoološki vrt gdje očijuka sa zebrom. Veliko sunce reklo je da ima vremena, još barem nekoliko milijardi godina prije no što će se ugasiti i da ako ima imalo strpljenja i ako ne bude dosadan kao što je sada, da će mu odgovoriti na pitanje. Kad je došao kod velikog Boga on mu reče: «Sine…» «Neeeee! Ja poštujem vašu veličinu i ulogu u definiranju svega i sva, ali ne možete me već sada etiketirati kao spasitelja i tako sigurno pribiti na križ. Ja ipak od oca očekujem više radosti, veselja i optimizma. «perdona me», odgovori Bog i nastavi, «znam odgovor na tvoje pitanje» Čovjek naćuli lijevo uho. «Kad bi oplođivanje bilo tek puki, bezosjećajni čin, nešto poput vezanja cipele, čovjek bi izumro za tri generacije. Toliko mu je stalo do sebe» Čovjek zadovoljan odgovorom krene putem prema svijetu i negdje oko Welingtona odsječe mu glavu električna lokomotiva. Vjerovali mi ili ne, on je čuvši za prokletinju htio da je tako. Dobio sam veliku napojnicu od časne sestre. ZA kavu, rekla je. Popio sam kavu i odmah pomislio: a od ku |
- 23:09 - Komentari (7) - Isprintaj - #
19.10.2007., petak
|
Put prema kurcu posipan je laticama. Ruže su otrovne ergo latice isto. Hodati putem prema kurcu može se kako vas volja: možete se šepurit, možete šetati, puzati ili trčati, kurac je otvoren za sve i za svagda. Na putovanju prema kurcu nema dvojbi, tko naumi u kurac, taj će tamo i zasigurno stići. Evo, primjer mene. Ja sam jednog oblačnog dana na prozor trgovine ispljunuo zeleni hračak i gledajući kako ta zgusnuta masa nezaustavljivo klizi prema dnu, shvatio da je hračak dio mene i doživljavajući ovaj put misaonu sinergiju odlučih poput njega krenuti prema dnu, U kurac. Dobro mi došao. rekao je kurac nisam rekao dobar dan, nisam! Što je to? Što ja to osjećam kod tebe? Dvoumljenje? Misliš, ako ja sad otpjevam «Ajde Siske van, nisi reko dobar dan, da ćeš se tako lako izvući iz kurca? Kaže kurac, prepredeno, mudro, hladno, istočni – prevejano. Sjeo sam na… na što se može sjesti kad si u kurcu? Poznavao sam jednu ženku koja je znala drugu, a ova je opet radila nešto što se može opisati kao javnoglas. Vozila se djevojka debele pozadine na jadnom skuteru, gume mu na izdisaju, iako na 3, 5 bara, felge ih režu poput koljača. Muči muku skuter, a debela se glunta ulicom kreće i uživa u motosadizmu. Bolje da si na kurac sjela no na skuter! Kad asi u kurcu možeš sjesti na prugu i prisloniti uho na hladnu šinu. Ako vlak ne naiđe, čut ćeš Indijance. Ne misli da si izašao iz kurca, jači nego prije, jer si još uvijek tamo. To što si se vratio u djetinjstvo, ne znači da si i tada bio sretan. Ispred kurca prostrt je tepih i na njemu izvezeno stoji «welcome» ? O čemu mi pričamo? O masti? Pa pridružite mi se kurcu debeli, što žderete ko svinje? Kad je (dva skvrčena prsta) bog (dva skvrčena prsta) stvarao čovjeka, izvukao ga je iz uljuljanog komfora toplih testisa i proveo ga kroz kurac. Čovjek, kao zlopamtilo ili bilo kakva druga memorijska jedinica, možda primamljen dejavuom, vratit će se kad-tad u kurac. E sad bi netko htio detaljni projekt gradnje ceste prema kurcu. Ne da je izgradi, nego da je preusmjeri. Prema sreći, valjda. Idioti. Pa ja sam bio sretan i što sam onda postao? Materijalist. Duhovno govno koje čak ne može stajati ni uspravno kada ga se izasere. Postao sam, baš kao milijarde, ili milijuni, jedan običan proždrljivi govnić koji jedući sebe, mljacka od užitka, a onda se podrigne. Možete li prepoznati miris podriga jednog govna? Pogledajte se u ogledalo i recite aaaaa! Danas, kada nisam sretan, kada me jebe sve po abecedi, od auta preko mašine za šišanje pa sve do žohara, danas sam raspoložen da razjebem cijeli word, da mu zadavim onu spajalicu, da mu jebem majku s makromodulima ili da, čak, poput tisuća debila koji gmižu po kancelarijama i nastojeći polizati govna svojeg šefa, krečući od samog namotaja pa sve do njegovog šupka, oni rade grafiku u wordu, moćno lijepe slike, raspoređuju mobitele, titule, adrese i ine pizdarije, ne bi li svojoj maćehi firmi uštedili novac za grafičkog dizajnera – da poput njih napravim usranu posjetnicu u wordu ili čak reklamni letak!! Bože mi grafički oprosti, ne znam što radim. Naravno kad sam se smjestio u kurac. Grafički dizajner su posebna sorta dreka. Kažeš im milijun puta da ti šalju pripremu u pdf-u ili epsu, a oni ti je pošalju u najnovijoj verziji rahitičnog ilustratora i još ti najebu milijun hairlineova da ti život ogorčaju samo zato jer im je draže sjediti na kurcu no zaviriti u njega. O tom po tom. Sretan čovjek dosadnjaković jest. Čovjek u kurcu, duhovna je snaga. Sretan čovjek pjeva pjesmuljke i pravi gredice u vrtiću Čovjek u kurcu mnogo psuje, ali ruši zidove i kopa duboke ponore. Jedna moja poznanica htjela je biti umjetnica. Starci joj bijahu bogati i jedini period njenog bivstvovanja u kurcu bio je kad joj se pseto pokakalo u cipelu. Zato sada ne kleše Fidijine vizije nego se bavi serografijom. Od svih psovki koje mi padaju na um, u korodiranom raspoloženju, nekako mi najviše odgovara «OCA MU JEBEM». Čovjek se nekako osjeća moćno kad zamišlja da jebe oca njegovoga. Sad ću stati, no to nije sve. Iz kurca se ne izlazi kao iz crkve – smočiš prste u vodu, poklekneš, prekrižiš se i, eto čuda, čist si ko angel… misa solemnis, b-mol, requiem i tindersticksi... |
- 23:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #
13.10.2007., subota
Pitagorejski savez
|
Kao urednik ovog (za sada) tromjesečnika osjećam se dužnim podignuti mu tiražu i napisati nekoliko zaista istinitih, nedvosmislenih i objektivnih tekstova koji su nalik kurcu kao neolitičkom monolitu na kojem je ispisano nekoliko recepata kako ispeći sabljastog tigra kad vam nedostaje sušena papratnjača. Vijest: jebao bih tigra samo ako ovaj piše ljubavna pisma Zaželio sam se prosipanja vulgarizama na ovim spljoštenim skupinama bijelih piksela. Za početak: ovan ima kurac, ovca ima pičku; kad ovna zakolju, ovca plače, a kad je on tu, živ kao od majke uspješno rođen, ovca isto plače – znači ovca se pretvara da joj je stalo do ovna. Pička, pička, kurac, pička word – rekao bi prosti Morse. Morse Ovu pjesmu posvećujem Morseu Jebanje Pička kurac kurac kurac Pička Kurac pička pička pička Pička kurac Kurac pička Pička kurac kurac kurac Pička. Ukoliko biste svakog dana napisali jedan ovakav haiku ubrzo bi postali manijakalno ugroženi seksom. Sve bi pojmove, stvari, orhideje i nazivlje oko sebe kodirali kao niz spolnih organa i vjerojatno, najvjerojatnije se pretvorili u kamen u koji bi jedan prokleti Merlin zabio svoj oštri mač. Ili bi se jednostavno samoubili. Kultura: podkulturna skupina: književnost: Ustaše i NDH Pavelić je bio vazal žabarskog načobljenca s prekriženim rukama. Talijani su nas jebali i sprijeda i zguza i s boka. Nijemci su to ipak radili profinjenije, naprosto bih im popušio zbog uglađenosti. Sport: HDZ:SDP Zabava: Odavna sam bio zvijezda. Petokraka. Dvije ruke, dvije noge, glava i vidno izraženi usjek za sranje. Onda su me prisvojili komunisti, Amerikanci, sotonisti i alkemičari, Heineken, Somalija, Džibuti, Surinam, Etiopija, Kongo, Vijetnam, Paragvaj, Senegal, Togo, BiH, Maroko, Gana, Honduras, Sjeverna Koreja, Burkina Faso i sve republike SFRJota te Pitagorejski savez. Onda sam se predomislio i sada sam shizofreničar. Vrijeme sutra: |
- 18:46 - Komentari (7) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
