30.07.2007., ponedjeljak
patnje jedne mumije
|
Eh, da sam barem rođen tri tisućljeća kasnije i u isto, ili neko kasnije vrijeme umro. Ovako, omotali me zavojima, okaljali balzamom i nagurali u kameni sarkofag. Oca im ptica, klin, krug, klin jebem. Kako da se jedna mumija u smrti poslije života zabavi osim da si uobrazi da je ranjena na osam stotina trideset i šest mjesta, da je heroj neke velevažne bitke, da je pobio stoosamdeset i pet neprijateljskih vojnika, spasio prelijepu drznicu, ugrizao svaku Meduzinu zmiju ponazmijob i sada čeka da ozdravi, da joj skinu zavoje i okupaju je u Gornjem Nilu jer tamo je voda hladnija? Ovo za Meduzu neka bude naša mala tajna. To gmizavo đubre baba je onog gmizavog đubreta iz grčke starine. Netko će pametan ustvrditi da su mi svećenici kroz piramidu napravili otvor kako bih svake večeri gledao sapunicu «Ti amor povoljna konstelacijo». Taj netko pametan je nije pametan. Dužina kanala od grobnice do površine piramide iznosi šezdeset i šest metara, a ja sam prilično ćorava mumija i ne vidim dalje od nosa kojeg mi već i vrh nedostaje. «Skarabeju, kopile kornjaša, miči te svoje škrakljave nožice s obelisk, klin, trokut, klin mojeg!» Ovi skarabeji jedu govna. Ne samo što ih kotrljaju nego ih i jedu. Hipotetski. Pejorativno s moje strane. «Imaš svoje govno pa ga kotrljaj, ostavi se mojih govana!» A moja govna suha su kao ugalj. Zadnje koje sam posrao…bilo je to prije tristodevedeset i sedam godina… to zadnje bilo je plod moje uobrazilje da sam beba. Kako to? Imaju li bebe pelene? Imaju. Imaju li mumije gazu? Imaju. Pa ako ja serem u gazu, nisam li beba? «Ti si glupan!» «Tko je to… tko je to rekao… da čujem? Nemaš sova, ćuk, rukavica, soko, ha?» «To sam ja rekla, drnčarija!» «Jesi od gline ili od zlata?» «Gline» «Onda kuš!» Sva sreća da ovi kotrljani ne puše. Ode mi suho govno u pepeo, a s njim i ja. Uz put, najebo mi stari svakakvih pizdarija u grob. Čvalje od magarca, fetus krokodila, natikače slavnog Imhotepa, kaže, da se nađe, možda poželim biti reinkarnirani bauštelac, trideset i šest lijepih kamenčića štono ih je našao na obali, nešto zrna pšenice i litru kiseliša iz Gizeha od kojeg bole kosti i skaču kurje oči. Onom krelcu Ptolomej je grob napunio zlatom i smaragdima, a meni glinom, kamenjem i kramom. Otac me izgleda baš i nije volio. Ne znam kako sam uopće začet, jer stari je neprestano drkao. Jednom se domogao kristalne kugle i kad je slučajno nabasao na Kleopatru koja, uz put, nije bila još ni na papirusnom tlocrtu reprodukcije njezinog prapraprašukunpradjeda, kurac nije vadio iz ruke. A možda je tesao na Geja Jelija Cezera. Još jedna u prilog misteriji mojeg nastanka. Jedno vrijeme dosadu sam razbijao onim črčkarijama što su ih vrijedni robovi po zidovima grobnice ispisali po naputku jednog pisara. Da je itko iole pismen pročitao što tu piše, iz puke samilosti bacio bi me u Nil, neka me krokodili samelju i prodaju pljeskavice aligatorima. A piše ovako: «Ide jedna kamila, Ide druga kamila, Ide treća kamila, Ide cijeli karavan. Prdne jedna kamila Prdne druga kamila Prdne treća kamila Prdne cijeli karavan. Pardon kaže kamila Pardon kaže kamila Pardon kaže kamila Pardon kaže karavan. Ništa, kaže kamila Ništa, kaže kamila Ništa, kaže kamila Ništa, kaže karavan. Događa se i boljima Događa se i boljima Događa se i boljima Događa se i boljima, cijeli karavan…» I tako u nedogled, Oziris ti prdnuo u sarkofag da Amon Ra da! Ponekad me uhvati takav svrab da im svima, svim Egipćanima, od Đosera pa do… koji se panglu sada kiti sunčevim perjem?... svima im jebem mater. Kaže jedan: «Moja je baba u balzam uvijek stavljala prah osušena pauka i sol, kad se jednom balzamiraš ima da si milenijima lijep, ko slika svježeg mrtvaca» Kaže drugi: «Tvoja baba znade kurac djedov, u balzam se još od prve migracije kurvi iz Uruka stavljaju plombirani kutnjaci leproznih stjenica i sol. Kad te jednom premažu i nakon osamsto tisuća godina otkriju, još su ti prištevi limun žuti» Kaže treći: «Vaše babe bolje da su nilskom govedu pušile tuki no što su balzamirale pokojnike. U balzam ide jaje stidne uši i sol.» Odjednom upita prvi: «Tko prije nastade, jaje ili odrasla stidna uš?» I, eto balzamirahu me tri idiota, i sada me povremeno uhvati takav svrab da mi zavoji cvile. Osim ovog smeća kojeg se otac tako požrtvovno i iz pijeteta riješio, zakopao je on i sedam bećara, neka mi svojim pjevanjem uveseljavaju smrt. Bolje da mi je otrgao glavu i posrao se u jednjak no što ih je dao pokopati sa mnom. Stoka pijana. Trajalo je godinama. Šest tisuća litara gizehskog tuduma i sedam pijanih idiota koji znaju pjevati kao što i ovi skarabeji znaju da u govnu nema vitamina. A što su pjevali? Pogađate. «Ide jedna kamila Ide druga kamila…» Idu sve u pičku materinu. Sve u svemu, jadna ti je smrt jedne mumije. Ako imaš sreće naći će te pljačkaši grobova i prodati u Pariz ili London gdje će te milijuni muholikih Japanaca 24 sata neprestano slikati, ako si rođen pod sretnom zvijezdom, Egipat će zaratiti sa svima i netko će na piramide baciti atomsku bombi i osloboditi te vječne muke, a ako ni jedno ni drugo, a onda, što ja znam, onda se jebi. |
- 22:12 - Komentari (21) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
