27.04.2007., petak
Zubar svemogući
|
Edenski vrt, Eva sjedi pod drvetom i tjera muhe oko sebe. «Ište, proklete, ište, govna nejele dabogda nejele!» «A gdje je onaj moj probisvijet, ne dijelio više imena, list mu se u tange pretvorio, te se pretvorio?» «Što se dereš kravo, što te spopalo, nikada više nevidjela meda, a bogami ni mlijeko?» «Jesam rekla, ajde Bože reci ti meni jesam li rekla, jesam li te lijepo molila da mu ne daješ više da živima daje ime, jesam, naravno da jesam, a kako ti meni? Jesi li me poslušao? Nisi. Naravno da nisi. Evo me Adam naziva kravom, a ja sam žena, zapamti konju», okrene se prema Adamu, «ŽENA». «Pa nisi ni ti pamet brstila, glupačo, opet si se nažderala bunike, surlo prehlađenog slona, pa me konjem smatraš! Kakav si napoj danas spremila, kakvu otrovnu živinu si u Pišonu ubrala, ubila te grožđica od sto kila?» «Evo sam ti, srećo moja, oko šupka užegla, ljube moja, iz govna procvala, jabuku ubrala» «Jabuku!? O sveto ime tvoje, Bože, jesu li te vegani odgojili, jesi li zaspao kad se na domaćinstvu jazavče pivom poškropljeno na ražnju znojilo? I ti si mi neki pravednik kad mi žirafi jabuku pod jazavca prodaješ». Čuju se cvrčci što ih je Adam jučer, pijan od edenske rakije, dikobrazima nazvao. «Što ću s jabukom? Može li se jabuka s kapulom jesti? Hoću li jabuku s vinom potjerati? Ha, nesrećo, rajčice nikad ne ubrala i od njih pasiranu kašu pravila, dabogda nepravila?» «Ma znaš što, kuhaj si sam, žlundro lijena neodgojena, živ nebijo, makar ti On rekao da crknuti nikada nećeš» «A je ti kuhanje, pih, cijeli dan pod drvetom češeš pičku i s onim oposumom (zmijom) igraš Jamba, kocke ti se u kuglice pretvorile, papira na kvadratiće neimala, penkalo neimala, a ni flomaster isto - kad odzvoni dvanaest ti se prvo posereš, pa se podrigneš, pa zaškiljiš na jedno oko i prdneš ko da si na dudu metan dudala, a onda se strovališ ko roda u kaljužu i onim svojim pandžama privučeš jabuku koju si prdežom skinula i sad je meni nudiš. Zapamti već jednom zauvijek, a kakve sam sreće zapamtit ćeš sutra, a svaki dan će biti sutra, a vječnost nam ne gine, ja bi jeo mesine, čuješ li me stoko brkata (mogla bi jednom počupat te dlakurine ispod nosa, ne moram baš znati što si iz blata njuškom izronila), MESINE!» Uto zmija s drveta prosikće i da će lukavo zaustit, kadli Adam uzme kamenčinu i opali je po glavurdi. «Oposumu prokleti, jesam li ti sto puta rekao da se ne miješaš u naš brak, nosila te na nogama cijela populacije Kine i Indije dabogda?» Pokunji se zmija i odgmiže s grbom na glavi pa joj se žabe stanu kreketati «De-de-de-deeeeva, ahahahahahaha!» «Ajde vraže, daj mi tu jabuku, Gihon ti se zamutio pa si obraz nikad više nevidjela!» Sjedne potom Adam pod stablo, zapali cigaru, hineći sve laganiji bijes, i zagrize jabuku. «O ti sunce milo, 'emti raj edenski, plomba mi ispala! Joooooj!!!» Odjednom se nebo zatamni, munje zasvijetle, a plamene kugle zapale polje tulantova što ih Otac jutros stvori, pa zato ni ne znamo što su to tulantovi. «Adaaaame! Adaaaame!» «Što je doktore?» «Jeeeesi liii platio dopunsko osiguranje?» «Nisam Oče, zašto pitaš?» «A štoooo miiiisliš kaaako ću tiii nooovu ploooombu staaaaviti?» «#$%&/(@#!!!», zaurla Adam i ode van iz raja pronaći besplatnog zubara. |
- 22:08 - Komentari (13) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
