08.03.2007., četvrtak
žene još nisu na zelenoj grani
|
Sjedim, stojim, križam noge, ruke, blejim, zujim i sve ostalo što se radi kad se čeka u prijemnoj sobi jedne moderne tvrtke. Čekam da me napokon odvedu tamo gdje ću zaista raditi kako bih napokon mogao neki kurac i naučiti i postizati radne pobjede koje će mi omogućiti da nakon tri mjeseca ne dobijem nogaru u dupe. Tu i tamo uputim neku besjedu simpatičnoj tajnici koja mi se smiješi. Ne znam je li to kurtoazija ili joj se sviđa što sam mladolik, a posred glave prorijeđena mi kosa dok se na obroncima zgušnjava i zato je svakog tjedna po kratkom postupku šišam na nula zarez dva milimetra. Čekajući tako sam sebi više nisam dovoljan pa produžim nogu i korak sve do fotografija na zidu i hinim da me interesiraju. Me kurac. Ulijeće neki debeljuškast lik s naočalama posred okomice glave, u desnoj ruci mu moderna torba, ona od laptopa, bez laptopa, a u lijevoj još jedna torba, ona od fotoaparata, bez fotoaparata. Gospodična tajnica razjapi svoja polubrbljava ustašca da će ga pozdraviti kadli čudak izvadi tri mobitela i stane voditi neke naoko vrlo ozbiljne poslovne razgovore nalik onima koji se vrlo često čuju u vrapčanskoj šumi. Bacim pogled prema tajnici, ona prema meni, u njihovom sjecištu eksplozija čuđenja. Deset minuta i dvadeset i dvije sekunde prošlo je otkad je tip nazvao četrdeset i dva poslovna partnera i još toliko njihovih ortaka i onda je rekao 'dobar dan'. 'Dobar dan', odgovori sve simpatičnija gospođica tajnica, Katica za sve osim za voženje bagera i prekoocanskih brodova. 'Ja sam taj i taj, trebao bih to i to', zapjeni se debeljko, a licem mu kotrlja debela graška znoja. Gospođica tajnica puna iskustva s klijentima uhvati se u koštac s njegovim željama i na kraju svega priupita ga za ime. 'Gospodin Mario, evo, ovdje vam je posjetnica'. Tip se naziva gospodinom. Ja sam dobio napadaj. Ne zato što smo svi mi, nepoznati ljudi, te oni poznati koji zaslužuju da ih se poštuje, gospoda, odnosno gospođe, nego zato što mi se sere od ljudi koji sami sebi dodjeljuju titulu gospodina. E sad sam slučajno došao do još jednog problema. Budući da je dan žena, podebljat ću taj problem i još mu nabiti outline. Kad se muškima daje taj, ne znam kako se to gramatički kategorizira, naziv ili titula 'gospodin', onda to poprima skoro počasnu konotaciju s naglaskom na štovanje i uvažavanje, a kada se ženu oslovljava s 'gospođa', prva slika koja nam pada na uvaženu pamet jest udana žena, starija od, recimo, 38 godina, bez onih počasti koje prate uvaženu mušku gospodu. Jesam li u pravu ili sam iskonstruirao ovu teoriju muške zavjere kako bih ukazao na potlačenost žena u današnjem i prijašnjim društvima i tako ostavio sliku tankoćutnosti baš na ovaj dan svih žena? Uz put, sjećam se kako se za vrijeme komunizma i 'osmih martova', pilo i ružilo do u kasne sate, a onda dolazilo kući i maltretiralo slavljenice uz devizu 'svaki strani poljubac za jedan domaći šamar'. |
- 23:07 - Komentari (11) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
