13.10.2006., petak

naramak činjenica



Među 819 365 stvari na ovome svijetu od kojih mi se sere, spominjanje petka 13. zauzima visoko mjesto na ljestvici laksativa. Zato sad odoh i vratit ću se uskoro.
U životu sam imao uspona i padova. Većinom su ti poremećaji bili vezani uz novac, ali se poneki uspon ticao i planinarenja, a poneki pad bio je i posljedica sile teže.
U nedjelju sam bio u kinu i gledao Crnu Daliju. Knjiga odlična, film osrednji, sjebala ga glazba koja se nikako ne uklapa u ono što je Ellroy zamislio. Pazite se, ako obratite pažnju na to bit ćete preopterećeni uštimavanjem glazbe u scenu.
Neki je tip ili možda žena izuo/izula cipele. Jebo sam im sve po spisku. Smrdjelo je trideset metara uokolo.
Ovo je daleko bolesniji smrad od prdeža.
Iako sam bio ponosan na reprezentaciju, sad mi se već sere od te silne euforije. Jedan neuspjeh bit će dovoljan da narod ispičkara repku. Takvi smo i gotovo.
Izgubio sam naočale prije tri tjedna i još uvijek kriomice nosim, stare, izgrebene, s jednom, o G ne znam još kako se to zove, nožicom valjda, ili ne. Dajte ljudi pomognite, kako se zove dio naočala koji nam tereti uši?
Kako sam se napucao ćevapa, zlo mi je od same pomisli, a zlo mi je i od sendviča s tirolskom. Jedem ih već mjesec dana za redom. Naravno, u pitanju je Gavrilovićeva tirolska. Sve ostale su kurac. Tirolska mora imati intenzivni jak miris, neki ga zovu smrad, i mora biti lagano pikantna. Jedino je ujak Gavrilović znao što će prosječni fizičko-psihički radnik jesti za gablec. Parizer ne dolazi u obzir. Njegov energetski šus kratkog je vijeka.
Danas u autobusu na zadnjim sjedalima, unatoč strašnoj gužvi, spavao je neki mladi alkoholizirani tip. Iako su svi gunđali i protestirali, bilo je to više u svoju bradu no u njegovo lice. Ljudi su kukavice. Ja nisam. Našao sam slobodno mjesto. A da sam stajao gunđao bih sebi u bradu, također.
Ovog trenutka pijuckam domaći gemišt i pisanjem bloga kratim vrijeme do izlaska. Valjda do Močvare ili Melina, možda Spunka, a možda i Pashe, nikad se ne zna.



Gledam staru majku
sestre kako placu
njihova mi tuga
stvara tugu jacu

Majka i nespava
za tebe se brine
novac kune tebe
zove dodji iz tudjine

Prokleta je Amerika
i zlato sto sja
sto mi bledi tvoja slika
i sto oca nemam ja

Tvoj drug danas dodje
sreca nas oduze
pitamo za tebe
a on lije suze

Sto te kuci nema
cela vecnost prodje
Bolestan je rece
nece ni da dodje

Ja te znam sa slike
nemam uspomene
bio si ko stena
ti licis na mene

Prodao bih dusu
zbog prokletog novca
da se vratis kuci
da imamo oca


Boban Zdravković





- 19:56 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
ČASOPIS TARZAN
glavni i odgovorni urednik: Sisajed


izdavač:www.blog.hr

novinski majl:
objes(e)ne@sise.hr