01.09.2006., petak
konjska paranoja
|
Neprestano me proganja konj. Ne postoji tekst koji napišem, a da ne pomislim kako bi trebao ubaciti konja. Ili barem «jebo te konj». Razmišljao sam o doslovnosti psovki kojima se tako milo obasipljemo i njihovoj vizualizaciji i shvatio da je «jebo ti konj mater» vrlo odvratna te realna i ostvariva psovka - slika debele gospođe s visećim sisama i traktorskim šlaufovima oko trbuha kako je četveronoške uzima crni konj s crnim kurcem kojem se na glaviću ocrtavaju ružičaste fleke. Toliko vjerna slika nadvila se nad mojom skinjarskom glavom da bih ovog trenutka rado upotrijebio psovku, ali sam u nekom sasvim opuštenom stanju jer je petak i početak vikenda, tako da se ne mogu trenutno sjetiti nikoga tko mi predstavlja vrlo zašiljen trn u oku. Nego, osim konja koji me proganja sve dok ga ne pretvorim u fine konjske kobasice ili ga prepustim pokojnom Fabijanu Šovagoviću da se na bijesan način obračuna s njime, u zadnjih nekoliko tjedana uhvatila me manija čitanja koja se javlja periodički, svakih nekoliko mjeseci. Nakon dvotjedne faze s Česima, Hrabalom, Hašekom i Čapekom, trenutno sam opčinjen Rusima pa su stradali Harms, Pelevin, Zoščenko, Gogolj i Vojnovič, a na čekanju su još i dvojac Iljf i Petrov, Čehov, Zamjatin i antologija ruske alternativne proze. Što se tiče pisane riječi, Rusi su tvorci jednih od najduhovitijih književnih ostvarenja. Pariraju Česima i ponekim Englezima, te meni, ali ja nisam stoljećima bio ugnjetavan od svoje krvi tako da se iz te slobode možda izrodi neka alternativna duhovitija zamisao no što je na primjer Bulgakov mogao zamisliti. Doduše, zasigurno neću krenuti putem Harmsa iako smatram da to i nije toliko teško, ali pisati na taj način bilo bi skoro doslovno kopiranje jer u njega nije bitan toliko sadržaj koliko ideja. S prozora lako može pasti baba, a za njom druga baba za kojom će pasti i treća baba, a deset metara koprene nije dovoljno da se napravi igrokaz o moru. Inače, čitao sam ja i ruske klasike, ali, bez obzira na njihovu vrijednost, ni jedan nisam dovršio do kraja. Umalo da sam pročitao Braću Karamazove kad mi je kod 726. stranice sinula misao da je bolje pročitati četiri kvalitetna djela od 200 strana, različitih autora, no jebati se s remekdjelom od 800 strana. Uostalom ni ostale daveže nisam pročitao do kraja. Zadnje čitanje Uliksa, kojeg sam započinjao čitati tri puta, stalo je na petsto i nekoj strani jer više nisam imao ni živaca ni strpljenja kao što ih nemam i za neke manje bitne stvari poput 11 dekagrama tirolske na vagi dok ja izričito i jasno tražim 10. Jebo mu konj mater. Da mu jebo. |
- 21:46 - Komentari (9) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
