|
|
|
|
Komentar: Ti si jedan jako interesantan lik. Po tvojim tekstovima rekao bih da si dosta mlađi nego što jesi, ljudi obično ili prebrode depresivna stanja negdje tokom puberteta ili ne dožive tvoje godine jer se jednostavno ubiju. Pomislio sam da se samo furaš na to, ali u tom slučaju se jako dobro furaš. Meni se svidjelo dosta toga što si napisao jer volim britak humor, ali mi to što ti radiš polako prelazi u besmisao. Na kraju, putem bloga si tražio posao. Ja sam ponekad u prilici odlučivati o tome tko će dobiti posao, a tko ne. Ukoliko bih bio u mogućnosti pročitati što ti pišeš, gotovo sam siguran da te ne bih poželio u svojoj radnoj okolini. No, ovo su samo moji stavovi i sasvim je moguće da su oni bezvrijedni jer sam ja ionako samo glupi šupak koji ništa ne kuži. :-) (bigg 31.01.2006. 15:04) Morao sam od ovog komentara napraviti post. Ovako. Kao prvo, ja nisam odgovoran za to što ljudi ne znaju razlikovati djetinjaste (neodrasle) ljude od onih koji u sebi pažljivo čuvaju dijete. Kao drugo, niti jedan moj post ne odiše depresijom ili sličnim stanjem koje bi ubijalo volju za životom ili uništavalo radost istog. Moji su postovi puni protesta i kritike, ali to je samo reakcija na okolinu, a ne svakodnevno stanje duha. Osim toga ja se ne furam na nikoga, niti kopiram ikoga, niti glumim. Ono što pišem jedan je djelić moje svijesti koji smatram da je vrijedno prikazati. Kao treće, svaki moj post ima smisao, svaka ideja, svaka riječ ima svoju smisao, a to što neki to ne shvaćaju ni za to nisam odgovoran. Reći da je pisanje besmisleno, pogotovo ako imaš jedan gro čitatelja (čije mišljenje cijenim) koji ti za to odaju priznanje, te sve češće konkretno eksponiranje kao posljedica tog pisanja, je besmisleno. Kao četvrto, da, tražio sam posao i još uvijek ga tražim i znao sam da će netko kad-tad napisati ovakav komentar jer će se upecati na ono što pišem i kako pišem, međutim treba razlikovati blog od stvarnog života. Ja sam u svojoj radnoj okolini vrlo cijenjen zato jer poslu pristupam odgovorno i ozbiljno. Posao je posao, a zajebancija je zajebancija. Osim toga, nisam pička od čovjeka i uvijek kažem ono što mislim i zato imam mnogo prijatelja i poznanika. Blog je moj hobi, moj ispušni ventil kojim nastojim ispuhati sve frustracije nakupljene na poslu i van posla. Kao peto, ovaj zadnji redak je potpuno bespotreban, jer ti svojim komentarom izražavaš svoje mišljenje na sasvim kulturan i primjeren način. Kao šesto, pliva patka preko Save i ode u Bosnu. |
|
U globalu mi se sere od Murphijevog zakonika i njegovih redaka, ali nekoliko ih zavrjeđuje pažnju jer su često primjenjivi. Na primjer jučer. Napisao sam blagoglagoljivi tekst kako mi djevojka dolazi u srijedu, nakon 240 dana surovog iščekivanja, a onda navečer saznam kako dolazi tek za sedam dana. Mislim, što je sedam dana naspram osam mjeseci, ali, jebemu šilo, to je još sedam dana. Pa u pičku materinu i ljudi. U čemu je riječ? Njen šef, veleštovani brat Hrvat (Hrvati se u tuđini pomažu), upitao ju je još prije dvanaestog mjeseca bi li mogla ostati raditi još mjesec i pol dana. Ona je rekla da će razmisliti, odnosno da će se dogovoriti sa mnom. Nakon što smo se natezali nekoliko minuta, ja sam pristao. Međutim, ta se gamad od šefa nakon toga nikako nije javlja, znači bilo je podrazumijevano da ona ostane. Nakon što mu je ona neki dan javila da potvrdi kartu za 1.2. (jer je smrad tvrdio da je karta kupljena i da je samo treba potvrditi) on je odgovorio da bi li ona ostala još par tjedana, na što je ona normalno odgovorila negativno, a on je rekao da će onda potvrditi avionsku kartu za sutra. Međutim, jučer me nazvala djevojka i kaže da je «Hrvat u nevolji – najbolji drug» tek jučer kupio kartu za idući tjedan, majku li mu jebem pokvarenu. A ja već isplanirao selidbu, mužikaše i svatove. Nije li to mobbing i otmica? Kao prvo, karta košta tisuću dolara i ne isplati se privatno kupovati, kao drugo, da se sama odlučila otići, dobila bi otkaz. Da napomenem, dogovor je bio da radi u Africi šest mjeseci. U pičku materinu, to se odužilo na skoro osam i pol. |
|
u kurac |
Ova će tema nekome biti neukusna i vrlo osobna pa bih molio žene koje imaju dolje spomenute oblike da se ne jeze ili da uopće ne čitaju jer autor i recenzent ima problema s glavnom tematskom blogerskom strujom i zato malo zaudara po neukusu i degutantnosti. Bradavica, kao i stražnjica, kao i oblika stidnice, kao i krila na istoj, kao i veličine klitorisa, ima svakakvih, od onih koje prekrivaju čitavu površinu gruda i još se nezaustavljivo šire prema rubnim dijelovima torza, pa sve do sitnih točkica za koje često, u poluvidljivoj situaciji, mislimo da su nakupine divljih stanica, istozvane bradavice. Mislim, bradavica raznih koliko i ukusa raznih ima. Zanima me kako su strčale bradavice žene koja je služila kao model dudi na bočici za mlijeko. Susretao sam slične, ali mnogo manje. Kad u ustima imaš takvu bradu zajebi seks, više te ništa ne može odvojiti od nje, istog trena vraćaš se u djetinjstvo i muzeš ko što tele muze kravu, a ona ako hoće seks nek se namjesti kako znade, meni se dušo od tebe ne rastaje. U istu podvrstu spadaju i brade nalik prekidačima ili sklopkama. Ono, kad je uzmeš u usta imaš osjećaj da ćeš čuti «klik» i da će se nešto strašno dogoditi, npr. nosilica grudi zapjevat će ariju Ere s onoga svijeta, ili će joj dupe zasvijetliti poput hladnoratovske signalne lampice za nuklearnu opasnost, ili će se jednostavno ugasiti, a ti ćeš moralizirati između «jebem ti mater, koji je ono broj hitne» i «oduvijek sam prema nekrofiliji osjećao ravnodušnost». U mladih cvijetova u pupoljku ne znamo što se događa s bradama u našim ustima, jer da znamo bili bi pedofili, međutim, iz čestih istraživačkih pohoda na satu tjelesnog odgoja, kad su one mislile da smo mi balavci koji bi samo trčali za loptom, sjećam se da su im brade bile brdašca na brdašcima, a da smo mi već odavno mislili na ta gorja natežući naše poluizrasle mrcine. U ženskog čeljadeta prvo zadebljaju brade pa ih onda podbubri bijelo sisato meso. Ja osobno ne volim ogromne bradavice na malim sisama. Nisam naišao na nešto takvo, ali sam vidio na slikama i, sačuvaj me bože mojeg razvrata, nemorala i neljudskosti, nekako bi mi neugodno bilo uzeti u usta tu površinu. Jebiga, pri svakom pokušaju pronalaženja peaka morao bih koristiti šestar, kompas i tražiti na nebu položaj Malog medvjeda, jebajući istovremeno mater onoj kravi što mi dala pet iz trigonometrije, a nije me kurca ništa naučila (a imala je ogromne sise s ogromnim bradama). Da ne duljim i da ne nastavljam razglabati o bradama jer vrijeme je doručku, u srednjoj školi imao sam odnošaj sa svojom profesoricom koja je imala male sise, ali veliko srce. |
Čitajući novinski naslov o sukobu specijalaca i djelatnika narodnjačkog kluba, pomislio sam da se u redovima specijalne policije našao netko tko ipak ima malo ponosa te se zgraža narodnjačkog primitivizma, ali nakon prvih pročitanih redova u dupe sam dobio pravi crnački debelim žilama prokrvljeni kurac. Ustvari ne treba stvarati famu oko specijalaca i njihova ponašanja jer se zna tko je kad dođe «gazda» u birtiji, samo mi je žao što se borbe oko ulaska ne vode oko npr. ciklusa nekog maestra dirigenta :))) ili na ulazu BP kluba zato jer nekolicina specijalaca ima nešto protiv suradnje Matije Dedića i Severine pa će mu zbog toga očitati malu bukvicu uz dvoboj specova na udaraljkama i Matije na klaviru. Naravno Boško Petrović bi asistirao policijskim super snagama. Neću dublje ulaziti u tematiku specijalnih i pogotovo AT postrojba, samo znadem iz osobnih izvora i poznanstava da potonjima tenis nije stran, a bogami ni igra ispod koša u reketu. Da ne bih dobio po pičci zbog ovih riječi (a tko sam uopće ja da bi to uzburkalo nečiji duh), zapjevat ću iz sveg glasa: PLJUNI I ZAPJEVAJ (Bijelo Sranje) ... Pljuni i zapjevaj! Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo! Matero i maćeho, tugo moja i utjeho. Moje srce, moja kućo stara, Moja dunjo iz ormara, Moja nevjesto, moja ljepotice, Moja sirota kraljice, Jugo, Jugice... Ovaj hljeb, evo lomim, Moja Jugoslavijo, Za tebe i bolje dane, Konje neosedlane. Ovdje kome ne porastu zubi, E, kukala mu mati. Ovdje nikad neće čopor naći, Ko ne nauči urlati. ... p.s. Danas sam u Večernjem pročitao jedan meni nenadjebiv komentar od kojeg sam se skoro upišao od smijeha: "Za Njemačku nemam kartu al ću mlatit sve one šminkere koji neznaju prvih 11" |
Samohranoj materi trebalo bi podignuti spomenik. I to ne jedno obično kameno poprsje s glavom u izražaju nekog pjesnika ili muzičkog rizničara, već bezvremensko djelo poput onih fascinantnih skulptura koje je pradavni Fidija klesao u znoju i kamenu (iako je na slici Michelangelova Djevica i dijete). Tko god da je dijete samohrane matere zna u čemu je njena veličina. Ja nisam bio takvo dijete, imam još uvijek oba roditelja, ali sam bio u vezi sa samohranom majkom i iako smo nakon četiri mjeseca zajedničkog života shvatili da su nam gledišta ista kao i desnoj i lijevoj političkoj opciji, ovim joj putem odajem neizmjerno štovanje. Gotovo svaka majčinska ljubav je veličanstvena i nemjerljiva i neusporediva s drugim ljubavima. Ono što je Romeo osjećao prema Juliji i obratno je u usporedbi s ovom, mržnja. Ono što prijatelji osjećaju jedan prema drugom, makar se malčice dotaklo majčinske ljubavi, bilo bi pederstvo. E, a majčinska ljubav samohrane majke još je za jednu potenciju jača od obične majčinske ljubavi. Doslovno, da sam ja imao nešto protiv njenog malog, iskopala bi mi oči, iščupala uši i napravila igračku za papige. No imao sam tu sreću da je, i to baš zaslugom njene samohrane majčinske ljubavi, mali bio rijetko dobar slinjo, mnogo pametan i mnogo talentiran, jebo mu ja mamu u ono vrijeme :))). A pravi otac mu je muzičar, kreten koji je obrlatio dvadesetogodišnju naivnu djevojčicu koja je kao i gotovo sve naivne djevojčice živjela u oblacima, sve dok nije jednim muškim svršavanjem tresnula svom snagom o tlo. I nakon udaje još je uvijek pokušavala skočiti do prvog kumulusa, ali ju je nerad muške svinje (živjeli su kod njegovih roditelja i nitko u toj jebenoj familiji nije radio osim nje), svaki šamar iste i svaki pronađeni prezervativ u njegovim hlačama surovo nanovo razbijao o tlo. Sve dok se jednog dana nije toliko rastavila na molekule da je zatražila rastavu. Naravno, i nakon pet rastavljenih godina od alimentacije je dobivala samo «kurvo, jebem ti mater i 'nek ti plaćaju jebači'». A ona je sve to vrijeme radila od jutra do mraka ne bi li priuštila malom slinji sve ono što i drugi slinje imaju. I to je i uspijevala. |
Ponekad se zateknem kako razmišljam o seksu pa se zacrvenim i za Božić odem na ponoćku i tamo stojim u gomili ne bi li se u zagušljivoj, napučenoj crkvi onesvijestio za kaznu.Baš sam si nekaj mislil, propisuje li crkva položaj u prakticiranju istočnog grijeha? Pretpostavljam da je klasika – misionarski položaj, po imenu podrazumijevan položaj, međutim to nigdje ne piše. Sve ostalo su, iako ni to nigdje nije zapisano, ali nije teško pretpostaviti, perverzije. Međutim, ako ste gledali dokumentarne filmove o životinjama, primijetit ćete da se, koliko ja znadem, ni jedna životinjska sisalačka vrsta ne pari u misionarskom položaju. Sve to rade kao ova dva psića koja sam izigravajući paparazza uhvatio u činu coitusa na obali Drave (toliko su se uspalili da se rashlađuju u vodi). Sjećam se svojih prvih seksualnih iskustava s generacijskim ženkama i zapazio sam kako one neiskusne nisu baš olako davale svoju nutrinu s guza. Nekako im je bilo neugodno, kao da je voditi ljubav s guzične strane ponižavajuće za njih. Glupost. Pa seks s guza daleko je bolji no ovaj kršćanski propisani. U tom položaju penis daleko bolje prianja uz stjenke vagine. Ako detaljnije promotrite oblik penisa vidjet ćete da je donji dio uzduž izbočen. Takav oblik podarila nam je priroda kako bi parenje bilo što ugodnije te tako natjerala ljudsku vrstu da se obnavlja. Naime, u apliciranju penisa u vaginu u položaju s guza, taj izbočeni dio najviše stimulira ženkin klitoris i tako parenje čini obostranim zadovoljstvom. Jedino s guza penis u vagini pronalazi svoju idealnu rupu i najbolje dihta. U ostalim položajima može doći do promaje na pojedinim mjestima (naravno, ne uzima se u obzir vrlo uski primjerak vagine i vrlo debeo primjerak penisa). Naravno sve je to karikirano, ali zorno predstavlja sliku idealnog prianjanja plohe uz plohu u mehanizma parenja. Osim toga, kada mužjak dere zguza, ako je strastveni pušač, može na njena leđa staviti pepeljaru. |
Kada sam birao brojeve za recenziju, nisam se mogao oteti dojmu da me prati nečije budno oko. Ubrzo sam shvatio da to je samo paranoja zbog duga od deset kuna i trideset lipa. Birati brojeve u današnje vrijeme nije baš toliko opasno da bih bio praćen od, na primjer, tajne policije, ali da ste u Sovjetskom savezu tridesetih godina prošlog stoljeća, pažljivije bi odlučivali koji ćete broj popljuvati ili pohvaliti. Uzmemo samo za primjer broj 1547. Naizgled, ovaj je broj prilično nezanimljiv. Čak ni arhitektura linija ne ostavlja neki estetski dojam poput, recimo, broja 69. Ako ga zbrojimo dobijemo broj 17. Opet ništa zanimljivo. Međutim, za onovremenu sovjetsku tajnu policiju (GPU), broj 1547 bio bi itekako zanimljiv, čak dovoljno zanimljiv da vas pošalju, kako u pičku materinu tako i u Sibir. I tako tražeći pomalo uplašeno oko sebe broj koji ću predstaviti, u oko mi, sasvim slučajno (inače ne hajem za njega) uleti brojač u lijevom gornjem kutku bloga. Na njemu piše 99 861. Pomislim, pa to je samo 139 učitavanja bloga do 100 000! Pa ja ću danas biti učlanjen u klub onih kojima je stranica učitana 100 kila puta. Hiiiii!?!?!? Nisam mogao, a da ne svisnem od radosti i veselja. Alo! Za mene rakija, za pičke 90postotni alkohol. Pa toliko ni Hrvatska više nema stanovnika srpske nacionalnosti. Ako ekvator razrežeš uzduž i spojiš te dvije niti nećeš nakupiti toliko kilometara. Ako ti netko nožem raspori utrobu, tebi i još sedamnaestorici, i razvuče vam crijeva te ih spoji zbog Guinnisove knjige rekorda, još uvijek to neće biti 100 000 metara. Jednostavno to nije malo. I nemojte prodavati spike da vam nije važan brojač. Kako znadete onda čita li itko to što s ipak nekim entuzijazmom pišete, ili pišete pismo nekoj prethistorijskoj majci Terezi iz paleocena pa nije ni bitno čita li itko iz helocena? Pitanje: Zašto bi GPU-u bio zanimljiv broj 1547, toliko zanimljiv da bi vam uvalili hladan sibirski kurac u uho? |
|
Mercerizirani konac namijenjen pletenju odjevnih predmeta, te za kukičanje, primjerice zavjesa ili pokrivača. Proizvodi se u modnim bojama visoke postojanosti. Sastav: 100% pamuk 50 tex x 4 Pakiranje: 1 omot od 10 klubaka po 100 g Konac za pletenje Mirjana nije samo gomila unakrsno namotanih niti već je i prilično odličan poklon vašoj Mirjani za rođendan, Valentinovo ili 29. novembar. Ovo klupko svilenkastog konca može poslužiti i kao sredstvo za dozivanje gluhih žena u bigamijskoj vezi. Riječ je o situaciji kada se vama prohtije da ubijete žeđ i dosadu u pivu, a nikako vam se ne ustaje iz fotelje. U tom slučaju hitnete klupko na jednu od vaše dvije žene i nema veze koju ćete pogoditi jer na klupku fino piše Mirjana. Naravno ovo vrijedi u slučaju ako se jedna od vaših žena zove Mirjana, a ako se zove Ručna bomba bez osigurača, onda je bolje da si sami odete po pivo jer ćete u protivnom dozivati svoju ženu po cijeloj kući, kroz prozor i raznesena vrata. Zašto baš gađati koncem? Zato jer ljubav traži nježnosti, a bacanje teške bukove cjepanice u suštoj je suprotnosti s njenim načelima. Ovaj predmet također može služiti i u igri pantomime koju svake večeri, a u nedostatku idiotskije igre, tako razdragano igrate sa svojim prijateljima. Na primjer, uzmete klupko u ruke i pokazujete ga na način kako to radi ona pička kada razjarenom gledateljstvu objavljuje broj runde u boksačkom meću, hodajući s kraja ringa na drugi kraj. Ekipa koja je uz vas samo zbog toga jer se kod vas jedu domaće kobase i pije vino, pogađa što to što vi tu izvodite znači. Naravno, budući da ste uvjerljivi poput moruzgve u pregaženoj kanti mazuta, oni nikada neće pogoditi što je u pitanju, a u pitanju je izraz «Ideš Mirjana!?». Tvrtka Unitas proizvodi još klubaka s nadjevenim modernim ženskim imenima, a riječ je o Heleni, Mari, Dadi, Mirabeli, Ružici, Jorgovanu, Maxi i Hani. Sva ova klupka, osim u gore navedene svrhe te pletenje, mogu poslužiti i u ritualima voodoo magije, naravno, primjenjivo samo na žene gore spomenutih imena. |
Zašto ljudi na forumima i blogovima stavljaju svoje fotografije? Zato jer su samodopadni. Ni u ovom slučaju autor ovog kritičkog osvrta nije mogao izmisliti bolji razlog. On se sam sebi neobično sviđa. Ta ljubav nije poput one prema superzgodnim djevojkama koje svojom ljepotom šire nosnice, niti je poput one prema partneru s kojim vodite jebanje. Ta je ljubav nešto između «ne smeta što imam ožiljak od vodenih kozica na čelu» i «ako je voljeti samog sebe gay, onda sam ja peder». Ako se bolje zaljubite u fotografiju, shvatit ćete svu okrutnost prirode i sudbine koja vam nije podarila surovost ovog lica. Njegov tup pogled udara poput tupog dijela sjekire Đuro Đaković, ltd Edition. Ove snažne polunapućene usne razdvajanjem i uz pomoć dugačkog jezika proizvode neobuzdanu količinu mudrih rečenica u jednoj minuti, iako je većini ljudske vrste svojstveno da pljunu mudrost jednom do tri puta u životu. Naočale marke Golf nemaju veze s najprodavanijim automobilom svih vremena, ali imaju itekako veze sa zaštitom pogleda ovog lika koji svojom plavom dubinom daje do znanja da je Apolon imao bradu, a ostali su bili Minoatauri ili obične bradavičaste svinje. Znak na kapi nije niti zvijezda petokraka, niti šahovnica, već logo poznate talijanske robne marke. A zašto vlasnik nosi Kappa kapu? Prvo da je siguran da je to što će staviti na glavu kapa, a drugo je to što F.C. Roma nosi Kappa dresove, a autor se jako dobro slaže s Romima i ponekad posluša Esmu Redžepovu. Ispod tog crnog (crnog - kako to opako zvuči) pokrova skrivena je pokošena ćelava pustopoljina, znak starosti, mudrosti i aerodinamike koja je neophodna u sukobu glava-nos, a isto tako nezaobilazni detalj izbacivača ili kriminalaca koji se ovog strahopoštovanog lika neizmjerno plaše. I zapamtite ovo: prepoznate li ovu osobu na ulici kako besciljno uokolo zvjera ili u nekoj trgovini drpa Rondoment bombone, platite mu pivo ili Fornette i on će vas počastiti nekom mudrom dosjetkom. |
U nedostatku domaće slike otrova za štakore, za ovu recenziju izabrali smo proizvod stranog proizvođača kojem ne smijemo spominjati ime zbog zavjeta šutnje danog antiglobalističkom pokretu «Buš, jebem ti mater, a nisam nekrofil». Riječ je o d-CON Mice & Rat Poison, otrovu boje prozirnih kristala od kojeg glodavci umiru prokrvarivši iznutra, okrećući se na hrbat u roku od 3 do 6 dana nakon prvog hranjenja. Kaže proizvođač da garantira smrt. Budući da smo skeptični prema garanciji smrti, jer uvijek se nađe netko tko je preživio genocid, smatrat ćemo ovaj podatak tek kao puko tekstualno popunjavanje prostora na kutiji. Snagu ovog otrova potvrđuje i sumnja novinara New York Timesa, Iana Fishera koji tvrdi da su Palestinci samoubojice svoje eksplozivne naprave punili d-CON otrovom ne bi li osim Židova pobili i židovske štakore. Je li to istina ili nije, to znaju samo oni koji sad spavaju sa stotinjak nevinih pičaka tamo negdje u islamskom raju, ali i sama pretpostavka moćan je pokazatelj ovog glođoubojice. Ako hoćete otrovati susjedovu mačku potrebna doza jest 3 mg/kg mačketine, a u slučaju da vam se zamjerila njegova svinja dovoljan je 1 mg/kg težine iste. Ako ste farmaceut ili kemičar i ako baratate kemijom kao ja smolom u nosu, onda će vam molekularna formula C19 H16 O4 nešto značiti, a ako to niste, onda vam preostaje da postanete nešto drugo, ako već to niste postali. Kako naša nastamba trenutno ne goji glodavce, otrov ću isprobati na samom sebi, umiješavši ga u smjesu za kremšnite. Nikada nisam jeo prozirne kremšnite. |
Kada bi mi neka osoba stavila ovaj vijenac na grob, oživio bih makar na tren i onim mrtvačkim pandžama zagrebao drvo poklopca ne bi li izašao van i ako ne spalio svoj grob, a ono barem pojeo ovu nakaradu od cvijeća.Ništa bolje ne mislim ni o lampašima u obliku srca, ali na njih ću se osvrnuti u nekoj budućoj recenziji, možda kad stvarno umrem pa ćete moj blog čitati u snovima koji vam neće biti nimalo vlažni i ne vjerujem da ćete moliti boga da se ne probudite jer najmanje što će vam se dogoditi je to da ćete se prilično usrati od straha. Jebali vas takvi vijenci. Jebali vas općenito vijenci. Kome su oni bitni. Mrtvima? Crvima? Krticama? Ma jebe se njima svima, ukoliko im to stanje tijela dozvoljava, što znači da mrtvi ne ulaze u ovaj izraz nemara za što-nešto, iz čega se, opet, može zaključiti da je mrtvima zaista ravno što će se nakon prestanka rada srca događati, a što zorno pokazuje ravna crta kardiograma. Dakle kome je važno da na grobni humak ili granitnu grobnicu postavi ovakav nazovi znak štovanja pokojnika? Onome koga boli kurac za onog tko se nalazi dva metra i par centimetara ispod ove crvene pizdarije. Onome tko ima para za ovakve pizdarije, a također ima para i za druge pizdarije. Onima koji naručuju kipare da za grob klešu kipove, a zatim ih osvjetljuju reflektorima kako bi se i noću vidjelo tko za pizdarije ima para. Ma jebalo vas grobno mjesto od desetaka tisuća eura i isto toliko skupa grobnica, da vas jebala. Jebalo vas malo dobra i da znate, pisati recenzije je super osjećaj. Hihihi. |
![]() Oznaka: Soft Touch Kvaliteta: tissue Boja: bijela Broj slojeva: 3 Broj listića: 280 Veličina listića: 12x10 cm Moj prvi susret s Paloma Soft Touch papirom bio je više nego iznenađujući. Iako dugogodišnja tradicija govori da je kvaliteta na njihovoj strani, mekoća ovog proizvoda izmamila je osmijeh kako na moje lice tako i na naličje moje guzice. Da je Paloma Soft Touch stavljena pred težak ispit govori i podatak o vanjskom vjenčiću hemeroida na mojem šupku te prilično opaki vuk (crvenilo) oko njega. Za ovu prigodu dan prije jeo sam meksički grah na hladno s gljivama te brokule na lešo s jajima na oko i sve to zaliveno gustim sokom od bresaka. Govno je bilo 4C kakvoće što će reći srednje meko s vrlo ljepljivim karakteristikama. Kako bi ispitivanje kvalitete ovog toaletnog papira bilo što vjerodostojnije prvi smo bris napravili običnim papirom i utvrdili količinu masne materije koja je ostala u zoni šupka. Zatim smo lagano prislonili Paloma Soft Touch papir i polako, ali temeljito odstranili prvi sloj govana. Osjećaj je bio jedinstven. Mekoća Palomine uzdanice mamila nas je da upotrijebimo još jedan listić. I još jedan, i još jedan, i još niz papira iako je zadnji smeđi trag ostao već na trećem listiću. Dokaz kvalitete papira bio je i netaknuta opna hemoroida te još uvijek potpuno isti reljef crvenilom naborane okošupčne kože. Rezultati Palomine ankete govore nam da je na pitanje koliko im je drag Paloma Soft Touch papir 59 % ispitanika odgovorilo pozitivno, a tek 9 % negativno. Ostali dupe brišu kocenom (srčikom kukuruza) ili ga umivaju na licu mjesta. Jedini nedostatak ovog proizvoda jest njegova naprosto vabeća mekoća što se odražava na količinu utrošenog papira iako je on već u trećem pokušaju izvršio svoju zadaću. No o tome neka se brine društvo za zaštitu okoliša, a na nama je da što više seremo i dozvolimo Paloma Soft Touch toaletnom papiru da se dokaže kao jedan od najboljih proizvoda u svojoj kategoriji. |
|
Budući da se bliži kraj mojeg redovitog bloganja, red je da tekstovi koje ovdje pišem budu sve gluplji i nebulozniji. Suočavanje s istinom da starim bilo je bezuspješno sve do danas dok nisam pronašao sijedu dlaku na jajima. Jutro je hladno poput kože dvodnevno mrtve babe. Prije no što otvorim oči, promrsim muda i najboljem prijatelju zaželim dobro jutro. Iako me godine pomalo tlače, Stojan još uvijek odzdravlja, uspravan kao da himna svira. Zagrlim ga desnicom i kažem mu da se smiri. Zadnjih mjeseci previše smo ružili. Stradat će mi prostata. Stojko me ne obadaje. Kaže da je još mlad. Ma znam druže stari da si još mlad i jedar, ali brate, ne možemo pet puta na dan. Kičma će mi se osušiti. Stojan pušta suzu. Ma idi u pičku Stojane, znam ja tvoje suze. Vibratoru. Tko te ne zna skupo bi platio da te popuši. Kurac nikad ne plače od tuge, to znaju i picajzle na Kristini. Nitko im se nije nadao. Imala je pubičnu ekumenu, a bila je slatka, skoro nevina. Stojko se uvijek namršti kad mu kažem da je vibrator. Ustanem i odem pišati, a on se ne predaje. Još uvijek pilji u plafon i čeka da ga repetiram. Ajde Stojane, idi u sebe, piša mi se, daj se spusti. Stojan na popušta. Svako se jutro budi prije mene i rijetko je ovako dugo budan. Ne dozvoljava da se popišam kao homo sapiens, već se grbim i gađam školjku, prskam okolo i lomim ga u korijenu. Vratim se u krevet. Stojan mi namiguje i nagovara me da se družimo, kao jučer, kao nekad. Promatram ga. Usta mu razjapljena, put prošarana tamnim, ljubičastim žilama, sitne dlake nakostriješene sežu skoro do glave, a dvije velike mošnje objesile se i omlohavile poput babine sise u skleku. Smilujem se njegovoj nevolji i nategnem ga par puta. On se propne još više i još tvrđe, zarže poput divljeg mustanga, i onako kaubojski pljune mi u oko. Krenem da ga išamaram, a on zaspao. Legao na mošnje i čvrsto spava. Ispod lijevog mu muda provirila sijeda. |
|
1518. - Mnogo je pizde prošlo otkad je kurac razjebo zasrano dupe. Tog se dana kod Jebežljivih sastajala drečna pizdarija da sjebe usranu Pičkovaniju i njena herpizdidenta Kurclana Skrotića. Skrotić je bio pederski jebanik s pizdulom ušupčene KARAmele i nije jebao narod u sfinktersko središte iako je spermijalna slika bila jebolično loša. Ovakva pizduacija jebala je toliko dugo sve dok kurac u dupe nije uzeo mudalni pičkoleptualac i govnarista Sifija Drekec. To narodno mudo diglo je grupnjak 14. studenog i nasralo kupleraj Kurclana Skrotića s šest tisuća guzoprimnih drkajnika. Jebačina je trajala seks dana sve dok Kurclan Skrotić nije popušio gigantski zasireni kurac te izjebao homoseksualijaciju i pederao kupleraj u Drekecove mošnje. Po starom jebomamnom sranjilu, Sifija Drekec postao je još pederskiji jebanik od Kurclana Skrotića. Opet je narod jebao užarenu željeznu pizdulju, brabobnjast i viseći grudan. A onda je pička sestrina rastegnuta do oko pasa mu matere jebo u usta, hineći da je deblo krasta na kurcu crni prišt i pederski jebanik Sifija Drekec pao je u nejebilnost pokuričkog jebomana uterana Mošnjomana II. Već do kurvinske zasrane prdeži izjebani narod pao je u kurčko sroljstvo i tamo je u izvađeno oko bio udrkan sve do 18. jebljeća kad su krvave ti zasrane pčelice očevog onanodrkomastruba kurčev za dobar dan i dobar večer. 1832. - rođen Edouard Manet, francuski slikar i začetnik impresionizma 2006. – vratio se kurcopružni okošupčani plinoizviđač Sisajed s nejebišnjeg odmora |
|
Na današnji dan, prije tri godine, umro je japanski glumac, scenarist i režiser, Kinji Fukasaku. (filmovi «Tora! Tora! Tora!» i «Kraljevska bitka.) Tko fuka saku? Pa zna se, Kinji. Odoh ja na desetodnevni godišnji. Bleeej! |
![]() Papa Leo XIII Lav Rika koja tako gromoglasno odjekuje u jutarnje sate među hladnim zidovima zgrada nije rika strašnog savanskog mužjaka koji se čudom za Globalno sijelo našao na balkonu, već se to vi zapjenjeni sadržajem vaše utrobe naginjete preko ograde i bljujete po jutarnjim ptičicama koje ujutro svojim nebeskim pjevom bude ljude laka sna, a ovi ih oboružani anđeoskim smiješkom i lovačkom puškom žele nagraditi. Inače djelujete uljudno i stalo vam je da ostavite dobar utisak na susjede, pa ste se ne jednom, kad vam je zagustilo, a lift nije radio, posrali na podrumskim stepenicama zgrade. Kako bi zaštitili sustanare od pogleda na neugodan prizor, pokrili ste govno katalogom koji ste pokupili iz poštanskog sandučića, a koji slovi baš na vašeg dragog susjeda čije pseto svakodnevno mokri po vašoj fuksiji u hodniku. U stvari, generalno gledano, vaše je ponašanje primjerenije životinji, i to ne ovoj pod kojom pokušavate prepoznati sebe i prokljuviti što će vam se u idućem periodu dogoditi, već onoj koja se nalazi u kineskom horoskopu, a odaziva se na gic-gic. Jedina karakteristika koja vas veže uz kralja životinja jest vaša rika. Osim što često rigate s balkona vašeg stana, za stolom se podrigujete tako snažno da vam s porculana u regalu otpada žig kineske kvalitete i ukazuje onaj, poljske, koji je više pečena ilovača no porculan. Na ljubavnom planu više ste zec nego lav. Kad bolje pogledam u zvijezde, svojom frizurom ne samo da ličite na lava, već ste pljunuti Veldin Karić nakon što je u finalu kupa promašio penal. p.s Večernji list nam donosi naslov: (Velečasni) Sudac putuje u Haag. Valjda im je ponestalo kadra. |
![]() Prepisano s www.kupus.net Zamislite samo kako je to strepiti hoćete li sutra moći popraviti zube, izmjeriti tlak, testirati urin ili, što je najgore, hoćete li uopće dobiti mirovinu. E tako strepe estradnjaci. I onda ih još mediji razapinju da kako ih nije sram reći da ne zarađuju više od sto tisuća kuna godišnje pa im država treba plaćati doprinose. Obrušili su se i na Sanju Doležal, pjevačicu, voditeljicu i babysittericu, jednom riječju superženu, koja je uvijek imala vremena za malog čovjeka. I to joj je neka hvala. Zbog ugroženosti njezine egzistencije i nehumanih medijskih napada, udruga Mala performerska scena u suradnji s Kupus.netom pokrenula je humanitarnu akciju «za ona dobra stara vremena». Uplatite koju kunu za onu kojoj je najpotrebnije…. Ostalo na www.kupus.net/dolezal.htm Ku'iš, žuljaju je cipele, a ona mora ići na ples. Inače, danas je svjetski dan smijanja pa se smijte. Ako ne od srca, a ono od muke. |
![]() Stoka, seljačine, primitivci Čitajući ovu vijest o pucnjavi ispred narodnjačkog kluba Pasha te mjesecima razmišljajući o mladima i narodnjacima i «kulturi» koju isti primitivci posjeduju, došao sam do jednog strašnog zaključka koji se može nazvati nesvjesna teorija zavjere. Srbi su na planu kulture svojom turbo-folk glazbom nesvjesno uspjeli okupirati ove prostore i tako uništiti nadu u jačanje hrvatske kulture koja je ionako na ovim prostorima bila u tragovima. Što je još gore, nit su razvili strategiju nit im je namjera bila na taj način okupirati Hrvatsku. Njihova je samo glazbena industrija, a mi smo ti koji smo sami sebe kulturno preimenovali u turbo-folk primitivce. Granica te nove tvorevine, Turbo-folk države seže duboko u prostor Slovenije tako da bi Zagreb komotno mogao biti glavni grad. I još jedan apsurd: oni taj vid primitivizma sve uspješnije rješavaju jakom glazbenom i kulturnom scenom tako da narodnjačka urbana scena postaje sve jača u Hrvatskoj, a slabi u Srbiji. Strava. I još nešto: Nemojte mi prodavati fore o netoleranciji i slobodi izbora jer ću vam se posrati u usta. |
![]() I'te u kurac Vodenjak Ako ste pukli, onda vam je nositelj pred porodom. U očima jednog astrologa ne pobuđujete maštu pa vas je trenutno teško opisati. Vodenjak. Hm? Zar ja baš moram trošiti moždane stanice kako bi vi znali što ste, gdje ste i u kakva ćete govna sutra ili prekosutra ugaziti? No, budući da je Ariston izrazio želju, ja ću pregaziti svoj princip dubokog sna u osam sati i petnaest minuta i baciti koju bazu (kako bi rekli južnjaci) na račun vodenjaka (za one koji su prekjučer slavili Božić – vodolija). Dakle, tražite efikasniji način izražavanja jer vam je dopizdilo da vas pune u kurtone i bacaju s petog kata na šetače. Ne ide. Fulao sam koncepciju. Vodenjak je u vodi ono što je penis u vagini. Dakle nije riječ o vagini nego o penisu. Ili o čemu je riječ? Ma za koji kurac se vi zovete vodenjak? Što ste po zanimanju? Ronilac? Podmornica? Zašto vas ne zovu žabom pa bi vas lakše bilo opisati i reći vam da ste ružni i buljooki? Da niste možda cisterna ili koji kurac? Zalijevate li vi možda cvijeće ispred Name? Nosite vodu? Znači vi ste Mara koja sjedi na kamen studencu i svoju pičku pokazuje zdencu. A ništa, što da vam poručim? Ako ste klempavi manite se ćorava posla. p.s. Zahvaljujem djevojci pod kodnim imenom Parah dox, koja posjeduje blog malasoba.blog.hr, na cronet šifri. Ti mi daješ vjeru u dobre ljude, ovaj žene. Hvala i Aristonu na pokušaju truda. Hvala i Janici i Ivanu na suzama koje mi izmamljuju, hvala Hrvatima iz stoljeća šestog koji su se odlučili spustiti s pripizdine zvane Karpati. Hvala svima. |
![]() Sise su vaše idealno radno mjesto Rak Imate sjajnu viziju kako bi čovječanstvo trebalo izgledati za pedesetak godina – nekoliko preživjelih. Ostalo će umrijeti što od metka, što od ejdsa, gladi, žeđi, narodnjaka, a većina će riknuti od vas – raka. O raku kao horoskopskom znaku nezahvalno je pričati jer šale na račun ove bolesti pogađaju mnoge koji su ga iskusili sami ili uz pomoć bližnjih. Međutim, kad netko kaže «jebati», ja i još nekih milijun ljudi u ovoj zemlji isto je tako ojađeno i pogođeno jer to ne radimo. Zato, manimo se moraliziranja i suosjećanja jer više škodi patetika no zajebancija pa makar bila i bolesna. S obzirom na povećanje broja pušača, ozonskih rupa, zagađenosti, genetskog modificiranja od igle do lokomotive i raznih zračenja bliskih uređaja, vaše vrijeme tek dolazi. Iako se kao i svako muško biće želite družiti s ženama, današnji trend je obrnut. Sve više muškaraca obolijeva od raka prostate, a sve manje žena od raka sise. Preporučam da unajmite gremline koji će sjebati mamograf. Premda se stoljećima vrši genocid nad vašom vrstom, vi još uvijek živite i čak evoluirate u nove oblike. Neće proći još dugo vremena i ljudi će imati npr. rak kose, rak noktiju, čak i rak govana što će, možete si zamisliti kako, prilično otežati veliku nuždu. Veliki udarac vašoj vrsti jest i sve veća kampanja nepušenja, no ne bojte se, ljudi briju na vanjštinu pa ako ne vide rak u svoj svojoj gadosti, ako je u njima, bez obzira na neizdržive bolove, oni neće prestati. Ili ako nemaju rak, misle da se to može dogoditi nekom drugom, a nikako ne njima. Pazite se novih oblika kemoterapije, svježe brokule i vjere u boga i seljačke sloge. p.s. ako netko ima carnet šifru, a ne koristi je, molim da mi se ista dostavi na mail. Uskoro ostajem bez veze na Internet što će rezultirati blogovskom apstinencijom, što znači da ću morati uzimati neke jače droge. Unaprijed zahvaljujem, nagrada - pivo slijedi. |
![]() Djevica Bez obzira na vaše uspone i padove, stajanja i hodanja, spavanja i buđenja, bez obzira na to, jednostavno se ne obazirite. To vam je jedina šansa da u iduće razdoblje uđete rasterećeni. Ako ne shvaćate što se ovdje hoće reći ne razbijajte glavu, teško da će itko shvatiti. Uspješna formula vaše nevinosti ne stoji u vašoj tvrdoglavosti i čvrstim principima, ona je jednostavno rezultat vaše neugodne vanjštine. Ukoliko ne razumijete o čemu je riječ, objasnit ću vam: ružni ste neponovljivo. Ružni ste poput leprom izbrazdanog bubuljičara koji je nedavno prebolio velike boginje, a nakon toga obolio od obrazne čiravosti. Međutim, iako u pozadini vaše nevinosti stoje elementi vanzemaljske gadosti, okolina je spremna nagraditi vašu sklonost djevičanstvu. Naprotiv, okolina se trudi da vas netko slučajno ne dotakne spolovilom jer roditi još jedno ovakvo stvorenje bilo bi ravno reinkarnaciji Quasimoda s Frankenštajnovim obilježjima ljepote. Zato vam osiguravaju smještaj u okovanoj čeličnoj kutiji bez otvora za svijetlo. Iako nevini, ne tajite svoja htijenja i osjećaje spram putene ljubavi. Volite svakim svojim djelićem natprosječno izbrazdane površine tijela. Svi se nadaju da će sretnik na kojem će se ta ljubav iskaliti biti iz neprijateljski redova, a neki priželjkuju i bližu rodbinu trojice sudaca koji su prošle godine uništili hrvatske košarkaške snove. Rado se odazivate na brojne pozive cirkuskih i zooloških družbi, međutim rijetko koji sastav ima tako bizaran program, a i tamo gdje nastupite povećana je migracija stanovništva, česti su zbjegovi, manijakalne depresije izazvane vizualnim poremećajem te porast stope samoubojstava. Prisustvo Mjeseca u vašem trećem polju čini reljef vašeg lica izražajniji te se inače veliki krateri na vašem licu čine još veći i kad vas se promatra kroz naočale za varenje čini se kao da se vrši opservacija mjesečeve površine. Bez obzira na vaš atraktivan izgled i natprosječno i iznimno neobičnu vanjštinu, sreću i zadovoljstvo moguće je ostvariti – suicidom. p.s. ako netko ima carnet šifru, a ne koristi je, molim da mi se ista dostavi na mail. Uskoro ostajem bez veze na Internet što će rezultirati blogovskom apstinencijom, što znači da ću morati uzimati neke jače droge. Unaprijed zahvaljujem, nagrada - pivo slijedi. |
![]() sitting bull Bik Okolina ne odobrava vaše ponašanje. Ono je neprimjereno jednoj svečanosti kao što je upoznavanje ženinih roditelja iako to što ste tako prirodno i neusiljeno prdnuli tijekom večere i za to okrivili tasta vi ne smatrate nekim strašnim prijestupom ili, ne daj bože, nedoličnim ponašanjem. Stoga vam žena kaže ta koji ste vi bik, a vi se od srca smijete i kažete da vam je to u zvijezdama zapisano. I samim tim što znadete da ste bik, svoju ženu u svakoj mogućoj prilici nazivate kravom. Jer ako ona nije krava, onda ste oboje sodomisti. Međutim, kad uz taj vrlo bučni prdac još i životinjski podrignete i žena vam kaže da ste svinja, vi se branite postulatima romantične veze jer nazivati svoje najmilije biće svinjom nije humano, ovaj animalno, i pristajete na kompromis prihvaćajući naziv vol. Problemi s vašim govedskim identitetom ne prestaju, jer kad na ženinom mobitelu ugledate sumnjivu poruku, nazovete ju kujom (bitch), a ako je ona kuja onda ste vi pseto, a vi znate da ste bik pa se opet nalazite u nebranom grožđu. Međutim, vrag ne spava ni kad mu se krmelji talože, pa vas punica, koja je rodom s obale, nazove tovarom jer ste joj slučajno nekoliko trenutaka od po deset minuta buljili u ogromne jedre sise. Vi se pravdate da bolujete od rijetke bolesti zagledavanja i da je to od rata, ali ipak si u glavi kontate da bi mogli biti tovar, jer bi ženu mogli zvati mazgom. Iz sanjarenja i promijene identiteta probudi vas šogorica nazivajući vas govedo (što i jest vaša prava vrsta) jer ste je pogladili po dupetu kad se sagnula po upaljač kojeg ste vi slučajno, ali više potajno i namjerno, bacili na pod. Tu ulijeće šogor da se obračuna s vama, hvatajući vas u hrvačku prasicu, ali vi ste bik pa ga nabijete glavom u nos, a stara prababa, koja to sve s coktanjem prati, sve vas skupa nazove stokom. Ne dozvolite nikome da vas zove tele, i još k tome zlatno, jer će vas Mojsije ispizditi. |
![]() Ovan Pozitivan trend koji vas prati nije čoban sa svježom travom i mekinjama već stado ovaca. U stvari nije to pozitivno za vas, već za vlasnika stada, ali ako je gazda zadovoljan i ovce će biti uskoro mrtve, a vi ćete napokon odahnuti od neprestane pratnje ovih glupih meketavih stvorenja i napokon se posvetiti onome što vam je priroda namijenila: parenju. Budite oprezni: ako su sve ovce zaklane, jebat ćete ježa. Važno je da jasno definirate svoje prioritete u odnosu na vašu ulogu kao vunenog nerasta u stadu. Na vama je hoćete li jebati mlade jedre ovce kojima je junfer netaknut i sjajan poput Zildjanove nove činele i koje pod vama nestašno skaču dok im pokušavate odati priznanje što su ženke ili ćete ipak izabrati stare prokušane dronfulje koje će vas progutati za doručak kao što će njih jednog dana progutati pijana svita na proštenju za svetog Mihovila. Također vam je neophodna i nečija pomoć kako bi ostvarili ono što ste naumili: napuniti spermom ovcu do vrha. Kurac vas baš ne sluša, pa često kruži od šupka do lijevog ili desnog vimena što nije propisano zakonom parenja. Dobro bi vam došao čoban koji bi vaše spolovilo naciljao u krznenu škulju. Kad smo već kod ovčje pičke, nagovorite svoje priležnice da obriju krzno, jer danas je u modi nektarina, a ne breskva obična – dlakava. Vi ste osoba koja u ljubavnom odnosu voli osjetiti potpunu sigurnost i predavanje bez ženevskih pizdarija oko ratnih zarobljenika i zato ste spremni da kad krenete u ljubavnu igru, oštrom kosom odrežete noge ovcama kako ove ne bi bježale od vas. U odnosu s voljenom osobom u nekim stvarima imate drugačije stajalište pa kad ona kaže da ju čarite u šupak, vi je uvjerite da je to oralni seks, te se ona, osjetivši potrebu za prdenjem, neprestano podriguje. Prisustvo Sunca, Merkura i Grawe osiguranja garancija je da ćete u dubokoj starosti, koja je, realno rečeno, prilično plitka, živjeti kao bubreg u loju ili će na vas svirati veseli čobani koji će vam nadjenuti ime «diple». Zato se potrudite da vam količina sperme u jajima bude što veća i da su vam spermići pokretljiviji od Alonsa u Renaultu. Čuvajte se, pazite se, jer krzno vam je premalo, možda je i vukovima do mesa vašeg stalo. |
![]() Jarac Razgovarajte iskreno sa svojim gazdom oko parenja. U događajima koji će slijediti vi ćete biti uvijek korak ispred partnera pa bi bilo dobro da vas vlasnik malo opizdi po tamburi tako da šepate i budete korak iza partnera jer kako ćete zaskočiti ženku ako se ona nalazi iza vas. Pa nije vam kurac kuka za prikolicu. Nadalje, nema razloga da skrivate svoje osjećaje i potrebe. Ako vam se svidi ovca vi joj izrazite ljubav i zaskočite je. Ako je u pitanju konj, razmislite dobro. Konji imaju veći kurac i oni će vas savladati kao od šale, a vi ćete mu slijedećih nekoliko dana biti samo stilizirani krzneni prezervativ na kurcu. Budite dovoljno oprezni, netko može razotkriti vaše planove. Slušajte Mitra Mirića i njegovu «Špijuni su među nama» i izmolite tri «Pozdrav superkozi» i pet «Jarčenaša». Ukoliko vas muči dilema o istovremenoj ljubavnoj vezi, izaberite kozu koja se ne doji, jer ona koja ima mnogo mlijeka ta za sobom donosi nesreću – kozje kopile. Nemojte da vas opterećuju tragovi prošlosti. Zatrpajte kuglice koje ste posrali iza sebe. Ako to ne uradite, hodom unatrag stat ćete u vlastito govno, a to je ljepljivo i otežava hod. Možda još uvijek ne prepoznajete jasan signal, ali nemojte odustati od bijega. Nož u ruci vašeg gazde koji pozorno promatra vaše stado ne znači da će vam urediti bradicu i podšišati podvozje. Vaši sretni dani za ljubavne susrete pred vama su. Čuo sam da u selo dolazi pun kamion sanskih koza. Počešljajte bradu, zapalite škiju, naučite nekoliko viceva o Muji i Fati. Izbjegavajte konflikte s morskim psima, gazdom, njegovom ženom, psom i kombajnom u pogonu. |
|
(Večernji list) Anto Đapić “U Osijeku su civili ubijeni na način koji nije primjeren.” Nedjeljom u 2 (HTV1) Ljubo Ćesić Rojs "Ja sam se u Saboru borio protiv pedofila, pedera, homoseksualaca, svih tih, i vidite kako sam završio.” Piramida (HTV1) Čudno je kako baš ova dvojica toliko seru |
Ako je suditi po prvom danu nove godine, ona će biti vrlo radna. U ovaj svečani i praznični trenutak pratim tu neki škotski usrani, jebomamni nogometni susret. I znajte da sam sretan zbog toga. Moja se sreća može usporediti sa srećom onog lika koji se 11. rujna vratio u Twin towers jer je zaboravio pustiti vodu u toaletu. Ili s onom kad su nekom liku (koji se trenutno nalazi u Vrapču) sjebali programe pa je mogao hvatati samo Novu. Dobro, možda ipak nisam toliko nesretan, ali mi se praznično veselje može usporediti s veseljem rimskih robova koje su netom oblili krvlju kako bi lavovima podizali apetit. Ili, mjereno u količini sprovoda, moje je veselje kakvoće osam mladih sprovoda. Ipak kroz trenutnu koprenu čangrizavosti i pesimizma, dadaizma i nihilizma, prolaze tračci nade i borbenog optimizma. Kad bolje razmislim, itekakvog optimizma. Optimizma kojem jedino može dorasti onaj čovjek koji je dobio sedmicu na lotu, ali nikada nije podigao dobitak jer se bojao da će ga reketariti lokalni hromi Daba. Ili da će morati napraviti zakusku u zadružnom domu. Ma ako danas i fali dobrog raspoloženja, barem me zdravlje služi. Nećete vjerovati, ali zdrav sam poput sidom zaraženog sifilitičara koji je jeo ludo stočno brašno i zalijevao ga Zolon liquide pesticidom. Ili poput čovjeka koji je išao na plastičnu operaciju raka kože, a imao je i rak pluća, pa ako već ima dva komada barem da ima besprijekoran ten. Nikada ne znaš gdje te Lupino čeka. Ne, sve su to minorni pojmovi ako nemaš dobrote u sebi. A ja sam danas jako dobar. Bolji nije bio ni grof Vlad Tepeš koji je zarobljene Turke razapinjao užem jednim krajem vezanim za konja, a drugim za nogu, dok je istovremeno lagano kroz šupak nabijao poluoštri kolac. Ili da smanjim doživljaj pa da kažem da sam danas dobar kao užareni žarač u dupetu. A imam li danas vjeru u sebi? Svakako. Vjerujem. Vjerujem da mi je muka. Vjerujem da sam noćas popizdio, raspizdio se i poslao sve u kurac, odnosno onaj primitivni dio nazovi društva koji je počeo puštati narodnjake. Otišao sam u sobu i pustio na sav glas Einsturzende neubauten. Pa sam nakon nekog vremena odlučio promijeniti feštu, izašao van, napravio osamnaest koraka i razbio se, ponovno, o led-asfalt-šljunak-led. Super, ne? p.s. noćas su mobilne veze bile u kurcu, ali sam od prve dobio Ganu. Ljubav je jaka stvar. Isuse, ja sam zaljubljen do stidnih ušiju, pa i dublje... |
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |