31.01.2006., utorak
lud sam i raspižden
|
U globalu mi se sere od Murphijevog zakonika i njegovih redaka, ali nekoliko ih zavrjeđuje pažnju jer su često primjenjivi. Na primjer jučer. Napisao sam blagoglagoljivi tekst kako mi djevojka dolazi u srijedu, nakon 240 dana surovog iščekivanja, a onda navečer saznam kako dolazi tek za sedam dana. Mislim, što je sedam dana naspram osam mjeseci, ali, jebemu šilo, to je još sedam dana. Pa u pičku materinu i ljudi. U čemu je riječ? Njen šef, veleštovani brat Hrvat (Hrvati se u tuđini pomažu), upitao ju je još prije dvanaestog mjeseca bi li mogla ostati raditi još mjesec i pol dana. Ona je rekla da će razmisliti, odnosno da će se dogovoriti sa mnom. Nakon što smo se natezali nekoliko minuta, ja sam pristao. Međutim, ta se gamad od šefa nakon toga nikako nije javlja, znači bilo je podrazumijevano da ona ostane. Nakon što mu je ona neki dan javila da potvrdi kartu za 1.2. (jer je smrad tvrdio da je karta kupljena i da je samo treba potvrditi) on je odgovorio da bi li ona ostala još par tjedana, na što je ona normalno odgovorila negativno, a on je rekao da će onda potvrditi avionsku kartu za sutra. Međutim, jučer me nazvala djevojka i kaže da je «Hrvat u nevolji – najbolji drug» tek jučer kupio kartu za idući tjedan, majku li mu jebem pokvarenu. A ja već isplanirao selidbu, mužikaše i svatove. Nije li to mobbing i otmica? Kao prvo, karta košta tisuću dolara i ne isplati se privatno kupovati, kao drugo, da se sama odlučila otići, dobila bi otkaz. Da napomenem, dogovor je bio da radi u Africi šest mjeseci. U pičku materinu, to se odužilo na skoro osam i pol. |
- 12:37 - Komentari (19) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
