01.01.2006., nedjelja

sretna nam ova godina nova

Ako je suditi po prvom danu nove godine, ona će biti vrlo radna. U ovaj svečani i praznični trenutak pratim tu neki škotski usrani, jebomamni nogometni susret. I znajte da sam sretan zbog toga. Moja se sreća može usporediti sa srećom onog lika koji se 11. rujna vratio u Twin towers jer je zaboravio pustiti vodu u toaletu. Ili s onom kad su nekom liku (koji se trenutno nalazi u Vrapču) sjebali programe pa je mogao hvatati samo Novu. Dobro, možda ipak nisam toliko nesretan, ali mi se praznično veselje može usporediti s veseljem rimskih robova koje su netom oblili krvlju kako bi lavovima podizali apetit. Ili, mjereno u količini sprovoda, moje je veselje kakvoće osam mladih sprovoda. Ipak kroz trenutnu koprenu čangrizavosti i pesimizma, dadaizma i nihilizma, prolaze tračci nade i borbenog optimizma. Kad bolje razmislim, itekakvog optimizma. Optimizma kojem jedino može dorasti onaj čovjek koji je dobio sedmicu na lotu, ali nikada nije podigao dobitak jer se bojao da će ga reketariti lokalni hromi Daba. Ili da će morati napraviti zakusku u zadružnom domu. Ma ako danas i fali dobrog raspoloženja, barem me zdravlje služi. Nećete vjerovati, ali zdrav sam poput sidom zaraženog sifilitičara koji je jeo ludo stočno brašno i zalijevao ga Zolon liquide pesticidom. Ili poput čovjeka koji je išao na plastičnu operaciju raka kože, a imao je i rak pluća, pa ako već ima dva komada barem da ima besprijekoran ten. Nikada ne znaš gdje te Lupino čeka. Ne, sve su to minorni pojmovi ako nemaš dobrote u sebi. A ja sam danas jako dobar. Bolji nije bio ni grof Vlad Tepeš koji je zarobljene Turke razapinjao užem jednim krajem vezanim za konja, a drugim za nogu, dok je istovremeno lagano kroz šupak nabijao poluoštri kolac. Ili da smanjim doživljaj pa da kažem da sam danas dobar kao užareni žarač u dupetu. A imam li danas vjeru u sebi? Svakako. Vjerujem. Vjerujem da mi je muka. Vjerujem da sam noćas popizdio, raspizdio se i poslao sve u kurac, odnosno onaj primitivni dio nazovi društva koji je počeo puštati narodnjake. Otišao sam u sobu i pustio na sav glas Einsturzende neubauten. Pa sam nakon nekog vremena odlučio promijeniti feštu, izašao van, napravio osamnaest koraka i razbio se, ponovno, o led-asfalt-šljunak-led. Super, ne? p.s. noćas su mobilne veze bile u kurcu, ali sam od prve dobio Ganu. Ljubav je jaka stvar. Isuse, ja sam zaljubljen do stidnih ušiju, pa i dublje...

- 15:55 - Komentari (16) - Isprintaj - #