17.09.2005., subota
muzika je put do sreće
|
Sranje je ugodna rabota kad se izvodi u regularnim uvjetima. Ono, domaća školjka, čist, popločani pod kojeg ne zapišava neuredni cimer, troslojni, meki guzobris i mnoštvo zanimljive štampe. Međutim sranje može biti i vrlo neugodna must be radnja kad se na primjer nalazite u vlaku. Sjedite u kupeu, vlak se vrlo brzo kreće po našim ultrabrzim prugama (čudo kako uvijek stigne na vrijeme ili čak i brže no što je potrebno), uživate u udobnosti novih vagona, iz nosa vam ljeti vire smrznute sige jer je klima podešena na idealnu temperaturu za najdebljeg sjevernog medvjeda, pravite se da spavate, a u stvari napola otvorenim kapcima (taj skriveni pogled nitko ne vidi osim par ljudi u kupeu) pikirate sisurine putnice nasuprot vas… i odjednom kao grom iz kakva god neba vaša smeđa zvijer uzbuni vaše debelo crijevo. Dakle situacija je alarmantna. Treba se hitno rasteretiti. Naglo ustajete, skidate ruksak od 106 kila, tražite guzobris, ali njega, po pravilu vjerojatnosti u hitnim situacijama, nema. Svejedno preskačete opružene noge tipa pokraj vrata, pritom ga psujete jer ih neće pomaknuti ni za dlaku, molite vaše božje idole da čvrsto stišću šupak, i žurno se probijate kroz gužvu na hodniku. Dolazite do wc-a, a nad prljavom kvakom crveni se oznaka zauzetosti. Svejedno pritišćete kvaku, a iz wc-a se čuje stenjajući glas «Zauzeto!». Odmah prelazite u drugi vagon, a pritom tvrtko, zbog drndanja spojnog dijela dvaju vagona, već najavljuje svoj izlazak na slobodu. Izgleda da će biti pušten prijevremeno zbog dobrog vladanja. Krajnjim naporom angažirate odvjetnika koji će uvjeriti šupak da se tvrtko ipak nije dobro vladao i neka još malo ostane u zatvoru. Šupak se nekako odobrovolji, šalje depešu sfinkteru i ovaj «hop!», stavlja dreku nazad lisice i vraća ga u ćeliju. Ali samo na kratko. Zbog svega toga vi ste već uletjeli u wc, ne obazirući se na to što se već neka baba uhvatila za kvaku. Ona ionako tijekom puta piša na kredit od dvadesetak rata, tu i tamo isplaćujući i smeđe kamate, pa ovaj put neka pričeka; idući će puta platiti duplo. A i bolje joj je da uživa u putu i širokoj ravnici no što malo-malo piša, možda joj je to zadnje takvo iskustvo. Naravno, školjka je sve samo ne pogodna za sranje. Da je kojim slučajem neki slučajni atomski stručnjak ostavio u wc-u Gajgerov brojač, aparat bi od silnog smrada žalio za '85. i radioaktivnim oblakom iz Černobila. Ako imate sreću, poklopac neće biti spušten, a na njemu neće biti fino namotan komad dreka kojeg je neka vrlo bolesna osoba posrala na plastiku i na vrh zabola zastavicu svoje primitivne države želeći naglasiti važnost samog čina. Ako je pak poklopac spušten, a na njemu ipak nema Mt Govnoresta, onda ćete ga sasvim donjim dijelom cipele podignuti i moliti iste one božje idole da vas pritom ne ostave na milosti fizike i crijevnog pritiska. Kad ste podigli poklopac oprezno svučete hlače i gaće do iznad koljena, da se ne bi slučajno dotakle poda jer znate da se na podu nalaze sedimenti pedesetak pišača koji su vrlo spretno pišali kao da im je kurac držao retardirani slon kojem surla služi jedino zato da si može simulirati pušenje kurca. Nakon što ste se oslobodili odjeće, stanete tik iznad školjke, pokušavajući je ne dodirnuti ni za živu glavu, vašu, vaše obitelji i svih prijatelja i znanaca. Lagano savinete koljena i dalje je sve sila teže te sposobnost sfinktera da postigne nirvanu. Nakon što ste se iskrcali, tražite guzobris, ali njega po nekom iskonskom i svesvemirskom zakonu nema. Kopate po džepovima i nalazite sasušenu i šmrkljima prorešetanu papirnatu maramicu. Što je tu je. Pažljivo raširite maramicu, odoka je prekrojite na pet dijelova nadajući se da ćete obrisati dupe u pet navrata. Naravno, obrisali ste četiri puta, a boja na maramici je još uvijek prilično smeđa. Duboko udahnete i sve svoje silnice usmjerite na zadnji pokušaj. Čvrsto prislonite petu parcelu maramice na šupak i brzinom od tri cm/h, oprezno, ali temeljito, brišete šupak. Povratka nema. Što ste u zadnjem brisu obrisali, obrisali ste. Za ostalo će se pobrinuti gaće i vešmašina. Potom navlačite gaće, ne perete ruke, jer je voda u wc-u prljavija od one u školjci javnog wc-a koji se ne naplaćuje, i izlazite van gledajući kroz najbliži prozor kako vlak upravo polazi iz stanice na koju ste se trebali iskrcati. Zatim si smireno i bez suvišnog živciranja u bradu kažete: «Sve je to za ljude», a u stvari se derete na sav glas « Koji sam ja konj!». |
- 01:13 - Komentari (16) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
