09.12.2004., četvrtak
sakupljači perja... ne, rastavljači hladnjača
|
… koja smo mi strašna radoholičarska ekipa bili, jebo te mušmula. Imali smo dva posla: preko dana rasturanje ogromnih hladnjača, a navečer čišćenje lukovica (da ne bi bilo zabune, odstranjivali smo nožićem lupinu s lukovice). Hladnjače koje smo rasturali, «dar» su nizozemskih poduzetnika hrvatskoj rastućoj privredi. Njihova je politika da se zemljama u tranziciji i onima koje su na mjestu, sve može prodati, pa su tako prodavali i polovne hladnjače za koje bi inače morali platiti smetlarima da ih ovi odvezu na smeće (smećem su obično navozili u more i stvarali poldere). Koliko su njihove tvrtke korumpirane sivom ekonomijom govori i podatak da je samo u našoj firmi radilo najmanje dvadesetak ilegalaca: Hrvata, Bošnjaka, Srba, Poljaka i drugih. Poljaci su radom na crno okupirali cijelu zapadnu Europu, pa tako i Nizozemsku i nije bio rijedak slučaj da su ih ganjali po poljima helikopterom i konjicom (one koji su radili u staklenicima). Među progonjenima je bilo i «naših». Ipak najvažnija stvar za nas ilegalce bila je da smo uvijek bili plaćani na vrijeme i po dogovorenoj cijeni. U tom devastacijskom poslu nalazili smo i sitna zadovoljstva. Jedno od njih je bilo i kontaminacija novosagrađenog wc-a unutar hale. Svakog jutra, u vremenu od 9 do 10 sati, nas smo trojica probavno produktivnih manijaka, jedan po jedan, obavljali veliku nuždu. Ne znam kakva govna oni seru, valjda mirišljava, i zbog toga ne ugrađuju ventilaciju u wc. Kad smo se izredali, uzeli smo pauzu za doručak i promatrali ljude koji su ulazili u sraonu. Neopisiv je njihov izražaj lica nakon izlaska. Kao da su zagrizli nešto poput kiselinom visokokoncentriranog limuna ili se napili otopine kalij permanganata. Čistačica, koja je svakog dana dolazili čistiti wc, odmah je drugog dana u kanti s priborom donijela i veliki sprej – osvježivač prostora. Mi Hrvati imamo veliko srce i supersmradni izmet. Rastavljanje hladnjača nije opasan posao osim kad se igraš elektrikom. R. je tri puta izazvao eksploziju i ispadanje sklopke osigurača jer je bio uvjeren da u električnim instalacijama nema struje. I uvijek je bio iznenađen kad je čuo «plop» i kad su kombinirana kliješta zaiskrila. Bilo je tu još nestašnih dogodovština, a jedna od njih je kad je B. odvaljivao dasku zavinutim pajserom i opizdio se u direktno u glavu, tako da je sjeo na dupe. R. i ja smo se valjali od smijeha. Također smo se B. i ja valjali od smijeha kad smo čuli buku i štropot i kad smo ugledali R-a kako na ljestvama visi glavom prema dolje, nogom zaglavljen između prečki, a na njemu stoji ogromna plastična cijev dimnjaka zajedno s ventilatorom. Pokušavao je, stojeći na tri metra visokim ljestvama, lupanjem čekićem odvojiti ventilator od dimnjaka. U jednom se trenutku dimnjak odvojio od krova i spizdio ga niz ljestve. Nisam ni ja bio bez putra na glavi, ovaj piljevine. Nakon 17 sati, kad bi domaćini završavali s poslom i odlazili doma, mi smo sjedali za nove Toyota viličare koji su postizali brzinu od 25 km/h i ganjali se po hali. Osim ganjanja, veliki gušt je bio ulijetati u hladnjače pod oštrim kutom, tako da se viličar odizao postrance. Jednom sam, nepažnjom ostavio podignute vilice i uletio punim gasom u hladnjaču, odnosno, nisam uletio. Stao sam na mjestu ukopan. Podignutim vilicama udario sam u gornji dio štoka i slomio ga na pola (vrijednost štoka = 3000 DM). Po meni je padala piljevina kao kad pada božićni snijeg. Izraz na mom licu bila je mješavina izraza fauklandskog tuljana kad ugleda tigrastog morskog psa i gazde njemačkog ovčara kad ugazi u njegov drek. Nakon toga sam izvodio vratolomije samo ručnim viličarom... |
- 02:18 - Komentari (6) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
