08.12.2004., srijeda
Položio sam posljednji ispit jeeeee-je
|
Iza ćoška diploma me čeka Već odjekuje šestog stupnja jeka * * * …Oprostio sam se s familijom, mačkom Mikijem i psom Jimijem (njegovo puno ime bilo je Jimi Hendrix 2 – danas je pokojni ko i crnjo gitarista), kao što se De Niro oprostio od Kalabrije, sjeo u gastarbajterski automobil i krenuo na dalek put u zemljopisno poznatu neizvjesnost. Do graničnog prijelaza u Ormožu već sam smazao tri sendviča i popio litru soka - to su one stare navike koje su ostale od djetinjstva, kad bi kao klinci išli na ekskurziju, pa bi, kao da nismo nikad jeli salamu (nije da sam je baš često i jeo), do prvog sela pojeli sve što su nam majke spakirale. U to vrijeme avantura i istog nam duha sva smo trojica nosili tankerice i bili izbrijani na ćelavo. Neka mješavina grungea, skinhead-a i šumskih visibaba. Naš je stil bio vrlo upečatljiv, pogotovo policajcima na granici. Sve što se ispred nas kretalo, pa i tri debela ježa, prošlo je granicu, osim nas. Izdvojili su nas kao bugarske dilere i izvukli napolje iz auta. Nije da smo izgledali sumnjivo, već smo izgledali ultra sumnjivo. Dva su sata pretresali auto i onda nas pustili. Prodali smo im foru da sviramo u Sloveniji. U prtljazi smo od instrumenata imali samo zagoreni lonac iz vikend-seta posuđa, a glazbeni dosezi bili su sviranje u stabljiku maslačka i tu i tamo u češalj. Neću opisivati put po njemačkom auto-bahnu, jer je njemački auto-bahn vrlo dosadan (rimuje se poput dosadne rime). Dug je put do Nizozemske, ali uz pomoć bolidskog pasata žute boje, trebalo nam je samo 20 sati da se, s vjetrom u kosi (zbog neispravne ventilacije) i bolom u križima, parkiramo u krug tvornice za preradu lukovica i uzgoj ilegalnih Hrvata u pohodu na pare. Ma jebeš ti sve ove naše, nekad zvane, Jugošvabe, koji su šezdesetih poput ruskog egzodusa u Sibir bježali na zapad da bi legalno skrbili marke, dolare i franke. Lako je legalnim kurcem tuči gloginje. Ilegala je kul. Varaš državu, i to još tuđu i koristiš sve njene blagodati, od visokog standarda do sisatih pičokara. Inače većina Nizozemki nosi veće sise no što je standard u naših, hrvatskih žena. To je od vrlo masnog mlijeka. Njihovi mljekari ne sipaju u mlijeko vodu, pa sise mogu nesmetano bujati, dok u naših djevojaka, zbog vode u mlijeku, razvoj sisa trokira, kao što trokiraju i motori u koje sipamo naše gorivo (nije ni čudo da bivši šefovi Ininih benzinskih crpki otvaraju svoje benzinske op.a.). Dočekao nas je veseli čova, direktor tvornice za preradu lukovica, visoki i ćoravi Nizozemac. Smjestio nas je u neko skladište u kojem se nalazio kompleks kontejnera za življenje i koji je sadržavao sve što je trojici mladih junaka trebalo – krevet i zahod… Nas tavit ćese |
- 00:15 - Komentari (16) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
