19.11.2004., petak
ljudski miomirisi
|
«Dobrodošli na web stranice Hrvatske gospodarske komore, institucije s bogatim i časnim nasljeđem stoljeće i pol duge prošlosti koja je svojom organiziranošću, djelovanjem i stremljenjima odlučna i spremna za stvaranje nove i uspješnije gospodarske budućnosti Hrvatske.» Gdin. Nadan Vidošević Eto, neka se zna. I to je moja zadnja glede HGK i registriranja. Nego, čitah anin blog, i shvatih da je moj primarni današnji zadatak klasificirati ljudske smradove, ovaj, vrste nesnosnih mirisa koje ljudi nose na sebi i u sebi. Znoj – nema gore more, nego kada uđeš u zagrijanu prostoriju, a unutra miris parketirane štale. Kolega sa samonametnutom karakternom osobinom – frajer, na sebi nosi skupe marke, u kosi tri kilograma gela, a ispod pazuha superatomski smrad megasumporne kakvoće. Radio sam u firmi u kojoj je svaka kancelarija imala jednog turbosmrada. Usni zadah – ma kakva milina, kakvo dražesno isparavanje smrtonosnih para iz ždrijela ljudske jedinke. Situacija: sjediš za radnim stolom i u kancelariju ti ulijeće najodvratniji, najpodliji, najciničniji, najdvoličniji šef i dere se na tebe na distanci od 20 centimetara, a iz usta mu izlijeće gnojna plinska neman. Usmeno ribanje + zadah = aaaaarrrrgghhhh. Situacija due: pička ko iz Penthousove slikovnice, diže ti se prije no što se pojavi. I kad se pojavi, i kad ti se približi, i kad ti se unese u lice i progovori… iz slađahnih ustašca izvire smrad četrnaest kugom pokošenih strvina štakora = aaaaaarrrrrrggggghhhhh (možda malo preidealiziran primjer) Noge – meni najdraži smrad. Nekoć davno, kad sam bio u vojsci, bez mirisa ustajalih čarapa i znojnih nogu nisam mogao normalno funkcionirati. U kratkom vremenu postaneš tako ovisan o nožnom fiksu, da te spopade grozomorni turkey ako nisi proveo bar 5 minuta u vojničkoj spavaonici. Toliko me sjebalo nožno drogiranje, da često upadam u tuđe stanove i šnjofam stare ubojite cipele. Čarape ne mijenjam često i kad idem spavati držim ih pod jastukom. Čarape i heroin – nema povratka. Sirište – pogađate gdje se nalazi. Opis nemoguć. Prdulicanje – ovaj mi je ipak najdraži. Pristan sam s ovim mirisom i imam uspostavljenu telepatsku komunikaciju s metanskim plinom koji izlazi iz moje septičke mesnate kante. S tuđim prdežima ne općim ni ne komuniciram. Iako volim onjušit svoj vjetar taštine, smrad tuđih ispuha jednostavno te može onesposobiti na duže vrijeme. Kako se samo podlo može sakriti tiha ritna muzika i kada najmanje očekuješ, smradne molekule okupiraju ti nosnu sluznicu i tamo se kao paraziti nastanjuju. Takve smrdne situacije prdomejkeri predumišljajno stvaraju u najskučenijim prostorima, poput tramvaja na primjer. Intimni smradovi – tu spada i sirište. Ipak najgori smradovi, jer se njihovi izvori vrlo opasno približe osjetu njuha. Pošto bi opis ovih smradova bio previše opscen, samo ću naglasiti da postoje i da nisu mit |
- 18:36 - Komentari (12) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
