|
|
|
|
Ja u vlaku sjedim, a poprijeko mene sjedi djevojka koja čita, baš kao i ja koji isto čitam. Ja u rukama držim Poa, ona drži Kuelja. Moj je Poe daleko jači od Kuelja. Moj bi Poe iskopao oko Kuelju, prvo od svega, zatim bi ga zazidao i ubio mu ženu. A što bi Kueljo na to? Baš ništa, bacio bi fore o njegovoj sretnoj zvijezdi koju u tom trenutku izjeda crna rupa, oštrost Poove sjekire. Dakle, moj bi Poe njega posred glave i to ne bi bila neka šteta. Iscurilo bi par jeftinih američkih kvazipsiholoških ohrabrenica i sve ostalo bi bio oštar pisak uslijed praska nagomilane, slavom stečene nekreativnosti brazilskog obmanjivača nazovi čitača i glupave skupine njegovih obožavatelja. Nadam se da će pisac nadvladati Veroniku i u tamne vode Hada zaroniti, a da ne začepi nos. Neka bakica u crnom ukoso sjedi prijeko mene, a prijeko nje sjedi druga bakica, mlađa malo. Ova starija onoj mlađoj recitira pjesmu koju je sama napisala i pokazuje slike svoje grobnice na kojoj su također njeni stihovi. Recitira ona mlađoj, u zanosu i ponosu, a mlađa će, nakon pažljiva slušanja i saslušanja reći: kakvu vi gospođo imate dobru memoriju (misli na to kako starija gospođa posjeduje stvaralačku poetsku notu). Ja se na glas nasmijah i gledam, ko fol u svojeg Poa, kao smiješno mi je što je tip sahranio živu sestru, pa se ona u jednoj olujnoj noći pojavi, nakon što se iskobeljaše iz lijesa i podrumske zbilje. Djevojčin bi Kueljo na to rekao: Tko se drugima smije, gorke suze lije, ali uvijek postoji drugi dan i radost kojeg kuca ti na vrata sreće, skupa s poklonom od bombonijere i cvijeća buketi i buketi te veseo pjev ptica žutica. Za to vrijeme djevojka, pristalica Kuelja i potpisnica povelje o svojoj gluposti, prestaje čitati Kulelija i uzima diskmen te u njega polaže sjeme još jednog kvazistvaralačkog klauna, Gibbonija. Njen Gibon protiv mojeg, u mislima pjevanog Satana. Tko će ovdje popušiti deblju frulu? Tko će kome održati praktični sat patologije? Tko će kome odrezati uho i objesiti ga oko vrata? U međuvremenu u kupe se smješta metroseksualčić, pumić-pederčić i sjeda do mene. Na glavi mu litra gela, obrijani pazusi i hlače na dupetu bez boje. Tko će sada ubaciti žeton djevojci preko mene? Ja koji s Poom kujem plan o uništenju bližnjih svojih, koji radostan sam od siline njegove riječi, koji strahom retka nazivam sebe hrabrim da čitam to – ili ova klaunska lakrdija, rezultat zavjere pederskih diktatora mode? Tko je gubitnik ako će se bliska budućnost sastojati od pretjerane želje za povaljenjem? Tko? Seljačina koja na Poa literarno masturbira |
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |