Ja u vlaku sjedim, a poprijeko mene sjedi djevojka koja čita, baš kao i ja koji isto čitam. Ja u rukama držim Poa, ona drži Kuelja. Moj je Poe daleko jači od Kuelja. Moj bi Poe iskopao oko Kuelju, prvo od svega, zatim bi ga zazidao i ubio mu ženu. A što bi Kueljo na to? Baš ništa, bacio bi fore o njegovoj sretnoj zvijezdi koju u tom trenutku izjeda crna rupa, oštrost Poove sjekire. Dakle, moj bi Poe njega posred glave i to ne bi bila neka šteta. Iscurilo bi par jeftinih američkih kvazipsiholoških ohrabrenica i sve ostalo bi bio oštar pisak uslijed praska nagomilane, slavom stečene nekreativnosti brazilskog obmanjivača nazovi čitača i glupave skupine njegovih obožavatelja. Nadam se da će pisac nadvladati Veroniku i u tamne vode Hada zaroniti, a da ne začepi nos.
Neka bakica u crnom ukoso sjedi prijeko mene, a prijeko nje sjedi druga bakica, mlađa malo. Ova starija onoj mlađoj recitira pjesmu koju je sama napisala i pokazuje slike svoje grobnice na kojoj su također njeni stihovi. Recitira ona mlađoj, u zanosu i ponosu, a mlađa će, nakon pažljiva slušanja i saslušanja reći: kakvu vi gospođo imate dobru memoriju (misli na to kako starija gospođa posjeduje stvaralačku poetsku notu). Ja se na glas nasmijah i gledam, ko fol u svojeg Poa, kao smiješno mi je što je tip sahranio živu sestru, pa se ona u jednoj olujnoj noći pojavi, nakon što se iskobeljaše iz lijesa i podrumske zbilje. Djevojčin bi Kueljo na to rekao: Tko se drugima smije, gorke suze lije, ali uvijek postoji drugi dan i radost kojeg kuca ti na vrata sreće, skupa s poklonom od bombonijere i cvijeća buketi i buketi te veseo pjev ptica žutica.
Za to vrijeme djevojka, pristalica Kuelja i potpisnica povelje o svojoj gluposti, prestaje čitati Kulelija i uzima diskmen te u njega polaže sjeme još jednog kvazistvaralačkog klauna, Gibbonija. Njen Gibon protiv mojeg, u mislima pjevanog Satana. Tko će ovdje popušiti deblju frulu? Tko će kome održati praktični sat patologije? Tko će kome odrezati uho i objesiti ga oko vrata?
U međuvremenu u kupe se smješta metroseksualčić, pumić-pederčić i sjeda do mene. Na glavi mu litra gela, obrijani pazusi i hlače na dupetu bez boje.
Tko će sada ubaciti žeton djevojci preko mene? Ja koji s Poom kujem plan o uništenju bližnjih svojih, koji radostan sam od siline njegove riječi, koji strahom retka nazivam sebe hrabrim da čitam to – ili ova klaunska lakrdija, rezultat zavjere pederskih diktatora mode?
Tko je gubitnik ako će se bliska budućnost sastojati od pretjerane želje za povaljenjem?
Tko?
Seljačina koja na Poa literarno masturbira
Post je objavljen 11.09.2004. u 03:15 sati.