| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
B.L.O.G
|
Dvolično i ktomu amatersko laskanje mladih, nadobudnih i urbanih danguba ugnjavilo me do žgaravice, pa sam ih lijepo i pristojno poslala u neku stvar, pojela kockicu ušećerenog đumbira za snagu i otišla. Leteći ćilim bio je rasprostrt odmah iza ugla. Srećom, nitko ga nije opazio. (Danas su ljudi stvarno neobazrivi.) "Mašala!" uskliknula sam diveći se orijentalnoj ornamentici i presijavanju zlaćanog pletiva što mi se topilo pod prstima. Radosna poput psa, naskočila sam na središnju šaru i otišla letjeti po modrom nebu iznad Zagreba. Žeđam za nepresušnim izvorom života. Žeđ je moja golema. Nebeske te ravnice previše su me podsjećale na retardirano čedo Dalmacije i Slavonije, te sam odlučila aterirati u, meni dotad nepoznat kraj- Donju Lamicu. Ispred obiteljske kuće na broju dvadeset, stajala je domaćica. Žena u šlafroku cvjetnog uzorka, ruku skrštenih na ocvalom poprsju. "Gospođo?" Nije me čula. Zurila je u humusom prekriveno tlo. Doimala se utopljenom u čamotinju onih godina, o kojima se još ne usudim aktivno razmišljati, iako bih možda trebala. "Gospođo?" Podigla je glavu. "Dobar dan. Tražim nepresušan izvor života. Ima li čega sličnog tu negdje u blizini?" "jao jao" zahihotala se, posramljena ko šiparica "jao, ja vam takve stvari neznam. Pričekajte, pitat ću sina, on je mlad". Zazvala je muško ime, a iza iskukičane zavjese provirila je ćelava glava. "Šta je?" "Evo, gospodična pita za izvor..." Ćelava glava rezignirano je dobacila; "Probaj tamo!" a za njom je ruka pokazala jugoistok. Na obzoru je pisalo "Industrogradnja". |