| < | listopad, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
B.L.O.G
(Umjesto tableta)«Skidam se! Majke mi!» rekao je Lutak, glasom promuklim od višesatnog prelijevanja iz šupljeg u prazno, pa opet u šuplje. «Do gola?» pitam. Smiješno je. Smiješno je to sve skupa. I tužno ponekad. Pa plačemo. On drugačije nego ja. Oči mu se zacrvene, brada zadrhti a jedna kap klizi obrazom. Ja sam već profesionalka. Već sam davno isplakala kvotu koju jedan smrtnik prosječno isuzi iz sebe*. Sad obaram vlastiti rekord. Jedno sam vrijeme plakala po narudžbi. Zvali bi me na žalovanja mahom omraženim ljudima za kojima ni rođena mater ne bi zarosila. E onda bi ja napravila štimung. Plakala bi ko kišna jesen, a ne ova neka sunčana i savršena. Ipak, najdraže mi je plakati ležeći. Onda zasevdačim «Uši pune suzaaa, srce puno jaaada, a tiiiiii, a tiiiii, ti si me vooljelaaaa...». Muzika. Muzika me vadi iz ponora, ko gorska služba spašavanja. Muzika me baca u ponor. Nije ni čudo što ti u komunama prvo muziku uzmu. U komunama i u BB kući. I tako, Lutak se skida do gola, MC treperi ko suha grančica, Đaba se astralno projicira po stanu, a ja se uporno pokušavam dosjetit neke umjesne društvene igre za troje. Trebalo bi izmislit trodimenzionalni šah. Šah. Posljednju poštenu partiju šaha odigrala sam sa pokojnikom. Dobio me. Uvijek me dobivao. U šahu, i onako, u životu. Padala sam ko kruška. Prezrela. Gnjecava. I dugo sam padala. Život mi se odvrtio pred očima, a san je završio naglim rezom. Carskim rezom. Ožiljak u području abdomena neko su vrijeme grickale ribice, a kad me prošla faza-psorijaza, nalijepila sam preko njega plastične dijamante, ko trbušna plesačica u lošem ženskom romanu kojeg nisam nikad dovršila. Stoga sam nabavila novi roman. Težak je i neprohodan. Zahtijeva baš ono što mi nedostaje- bistar um. Posljednju nepoštenu partiju šaha odigrala sam sa Letećim. Sjedeći. Nepoštenu, zato jer je spor, a strogo mi je zabranio da ga požurujem. Onda ga gledam, pa ne mogu misliti na konje i lovce. Kakva podmukla taktika... Mi se tako dobro kužimo, nas dvoje. Svi se dogovori rasprše u igri gluvih telefona. Meni treba biska više za svaku dodatnu sekundu pogleda, a njemu litra crnog da me pomazi nogom u glavu. Medvjeđa ljubav. On leti. (On je Leteći medvjedić). Ja zujim. (Ja sam Muha govnara). Nismo li savršeni? U glavi mi klepeću krilca kolibića. 60 puta u sekundi. «Kako si?» «Jesam, jutros!» *BBC dokumentarac kaže 7 kanti tijekom života. |