za šaku dolara

< srpanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off


free web counter

free web counter

B.L.O.G

...pogledajte, možda ima i vaših predaka...

...malo DŽAPONIZ nebuloza...

kutija prve pomoći
tihanaiva@gmail.com


20.07.2006., četvrtak

mozgalica

(za plutajućeg remorkera kojemu je silno dosadno)

Ona i on su došli kod njega doma.
Haustor izgleda fantastično, i ona bi se komotno zadovoljila sa najobičnijim sjedenjem na stubištu. On vjerojatno ne bi, jer gleda te zidove svaki dan, a ljudi obično ne cijene baš ono u što gledaju svaki dan.
Otključao je velika vrata i ušli su u hodnik koji je mirisao na opran veš. Ugodan miris. On se odmah razletio po kući jer ipak je doma, a ona je sporijim tempom hodala prema dnevnom boravku, pažljivo promatrajući detalje; zid, sat, parket, sliku, poster, lampu, čaše po stolu, jastučić na kauču, kauč, fotelju... Osjetila je nelagodu i pokušala je prikriti tobožnjim traženjem čaše po kuhinji.
Popila je gutljaj mlake vode koja joj nije prijala.

On i ona sjede u dnevnom boravku. Točnije, ona sjedi, on se ekspresno razgaćio i nije u stanju sjedit već se klati na dvosjedu. Prevelik je da zaspe na dvosjedu. Ona ga šalje na spavanje a novi val nervoze liječi umatanjem ilegalnih supstancija.
On se diže i gasi svjetlo. U sobi je crno.
Prima je za rame i gura u spavaću sobu.
Ona se ne opire.

On i ona leže u njegovom krevetu za kojeg on tvrdi da je premekan. Njoj paše.
Zagrljeni su.
Čudno je, a na momente je najnormalnija stvar na svijetu.
Njemu se spava. Oči su mu odavno zatvorene. Više ni ne govori već mumlja. Ona leži na leđima. Lijeva strana njegova tijela prebačena je preko nje. On ni ne zna da se njoj smije od ležanja na leđima. Tko zna što ona sve nezna o njemu.
Njoj se ne spava. Voljela bi da pričaju. On to shvaća i kaže da će pričati ujutro.
«Spavaj!»
Ona priča previše. I nesuvislo. I hihoće. Jadan on.
Ipak je zaspao.

Ona nije. Još je satima gledala kroz ogroman prozor u stablo. Kesten. Slušala ga je kako diše. A diše nepravilno i teško ko usisavač. Trza vilicom. Sav se trza. I grli je snažno i nekako prisno.
Miriše dobro.

Ona se probudila u zoru. Otvorenih očiju je ležala još neko vrijeme i bojala se ustati. Bulji u poster na ormaru.
Naposlijetku je otišla pišat.
Kad se vratila, on je još uvijek spavao. Pogledala ga je i bio je prekrasan. Da, ko dječak.
Zapamtila je tu sliku.
Ona je toliko sretna, da joj je zlo.

Oblači svoju odjeću koja smrdi na pepeljaru, sjeda na krevet i čeka da on otvori oči. On ih otvara i prozbori;
«bježiš??»
zatim se opet onsesvijesti i zaspe.
Ona je toliko sretna da joj je zlo, pa izgleda kao netko kome je zlo, više nego netko ko je sretan.
Optička varka.

On joj nedostaje i pita se kako se on osjeća.
Boji se da je njemu svejedno.
U međuvrenu priča sama sa sobom i misli da će poludit. Poznanici kažu da izgleda pogubljeno, a ona se izvlači na vrućinu, obaveze i sto čuda.
(I'm crazy for you but I'm not crazy)

Od njega ni glasa.

X=?






- 22:56 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>