| < | srpanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
B.L.O.G
|
Džuliji je naglo pozlilo i odmah je pozvala markantnog frajera koji je usto i doktor, i to uspješan te dostupan, naravno. Nas smo dvije, ja i mali pas, odslušale pljuščinu u omiljenoj kafani, tlak se vratio na podnošljivu razinu, usto smo pobrale par komplimenata, a zatim se uputle u gnijezdo čudnih zvukova, mračnih poroka, vrućine i sparine; moj dom. Tamo nas je dočekalo propuhom razlupano, ionako već trošno, prozorsko staklo, rasuto po podu u sitne krhotine. «Prozor manje za prat» rekoh i dođoh na đavliju ideju da razlupam sve ostale prozore u stanu. Njih 20. (Stan nije velik, već star, pa imam dupla stakla). Kao prvo, vjerujem da bi se bar na sekundu osjećala izvrsno-izvrsno sjajno-sjajno, a drugo, samo bih (nonšalantno) pozvala šjora Staklića i njegova šegrta, kihnula oko 2000 kuna (kojih doduše nemam, al bi koketirala do iznemoglosti i padanja cijene) i stvar riješena! Bar do zime, al zima je ionako neizvjesna. I hladna. Druga dobra stvar je da barem nije prsnulo jedino nam jadno zrcalo, jer to bi onda značilo neplanirani modni suicid uz komentare tipa; «Ova ko da nema doma zrcalo», da ne spominjem dodatnih sedam godina nesreće. TO nam svakako nije na «to do» listi (sedam godina nesreće, ne modni suicid. To nam je svakako na popisu). Gledam čašu kao polupunu, da mi ne govore kasnije da sam razmažena i bezrazložno malodušna, a ja njima da; «I bogati plaču». Evo njih dvoje u romantičnom zagrljaju; idealni, crnokosi, bjelozubi, šetaju divnom pješčanom plažom, u naravno, sumrak. Ona kaže; «Znam lijek. Samo mi je trebao tvoj zagrljaj.» Ah. Da nisam romantična, povratila bih, zasigurno. Jamačno. |