| < | travanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
B.L.O.G
|
Trebalo mi je čitavo desetljeće da sama sebi priznam da sam zapravo jutarnji tip. To vam je onaj tip ljudi što se – sam od sebe – bez prijetnje otkazom, bez topovske paljbe, bez vriske susjeda, bez kompresora u betonu, buke kamiona «čistoće» u ulici, dječijeg plača, psećeg cvileža... - ustaje ujutro. Eto, tek tako. Ne putuju to jutro u London, ili na Kubu, ne rade na skeli, ne voze se u 60km udaljenu metropolu na posao, ne pate od nesanice, nisu partijali na kemikalijama, ne muči ih nečista savjest ili neplaćeni dug, nisu poremećenog osjećaja za vrijeme; nisu ni perad, a ni štenad, pa ipak, dižu se sa Suncem. (Sunce, to je ona žuta kugla, što izbija negdje oko 5;30 ovih dana, i aproksimativno desetak minuta nakon izlaska, postaje bijela industrijska žarulja, jer je prekrije velegradska izmaglica.) Pa ipak, tih desetak minuta svijet je savršen. Savršen, i sjaji u žutim i ružičastim nijansama; ko dječija soba. Savršen, sjaji, i miran je. I tako bi rado da svi nekako stignu u tom svakodnevno uživat, al džaba. Većina tvojih priajtelja tu naviku doživljava ko nepriuštivi stoicizam, isfurani egzotiku, čistu ludost ili najčešće neopisivi užas i muku. Nemaš koga pozvat na kavu ili čaj, ili sok, ili na šutljivo uživanje, jer su svi zakopani u REM fazi, i tamo žele i ostati. Onih par koji se jave na telefon u 06:00h (isprepadani da se radi o smrtnom slučaju ili neodgodivoj frci) uloviš kako ti, glasom Mirne Berend ili Tome Bebića, daju onaj dio osobnosti za kojeg zna samo najuži krug rodbine ili (ne)sretnik-ica s kojim dijele postelju. Rekla bi pokojna baka Milka; «Uvečer vila, ujutro gnjila!» |