Kustosica
Urlike je radila u jednom berlinskom muzeju, posao je bio naporan ali ona je u njemu nalazila zadovoljstvo. Opijala se egipatskim slikarijama tumačeći ih posjetiteljima. Nakon napornog dana ostajala je sama u polutami muzeja i promatrala Nefretitu. Njeno, profinjeno lice bez bore i bilo kakve greške. Zategnuta koza meka , njezina. Dugi vitki vrat stvoren za nakit i poljupce. Crveno užarene usne , mili pogled, tanke trepavice. Trake isprepletene u kosi. Sklad duha i ljepote , pozirala je tako stoljećima. Zvuk vrata je prekinuo Urlikinu meditaciju. Bio je to Dr.Klaus, obavijestio ju je da profesor Heinz sa Minhenskog sveučilišta dolazi večeras. Požurila je kuci noseći u glavi njen lik i misao...Dolazi profesor Heinz stručnjak za egipatsku skulpturu. Čim je stigla preobrazila se u kućanicu. Sve je moralo biti spremno. Atmosfera u stanu davala je na gozbu. Kavijar, vina, mirisni štapići. Egzotično voće avokado, ananas, banane, kivi. Med, mlijeko, dimljeni sir. Zvono je otkucalo tri puta. Profesor Heinz na ulaznim vratima. Pri prvom susretu u njenim očima je osjetio neobičan žar. Nešto što ga usisava. Pribrao se i primijetio kako Urlike ima lijep i ukusno uređen stan. Podijelio je komplimente, sjeo za stol i počeo sa predjelom. Hrana je bila ukusna. Balio je kao pas na lancu koji ne može dohvatiti kost. Pokušao se suzdržati ali po čitavom tijelu ga je obuzimala lagana napetost, protkana tremom i nepovjerenjem u samoga sebe. Hrana ga je i dalje palila pa je počeo zderati sve od reda bez ikakvih pravila. Kavijar je bio slan, pravi s Crnoga mora. Osoljen ruskom soli. Ona je ostala mirna i gledala kako ga obuzima strast žderanja. Ne, vise nije mogla čekati, uzela je kašiku meda i počela koketirati svojim dugim jezikom. Gaće su mu bile pune, a ona je poprimila oblik Egipta, egipatske ljepote. Fiksirao je pogled na njene oči, jebenu crnu olovku od koje se diže kurac. Njen nos profinjen ali divlji u udisanju strasti. Usne crvene poput višanja i kavijara. Kako je dobro kad se spoje šećer i sol. Profesor Heinz je bio gotov, počela ga je ispijati. Usne su mu gorile, tijelo se grčilo. Robu je skinula sama i pritisnula ga o pod. Tijela su se spojila. A gdje su bile duše? Jesu li se objedinjavale ili ih je objedinjavao Egipat u njima. Ne, profesor Heinz nije htio više, nije mogao a Urlike je počela vrištati i stenjati...Ich fick' dich, ich fick' dich. Pokušao se otrgnuti ali to ne ide. Postao je njena pupčana vrpca preko koje se ona hrani, preko koje se sve one hrane. Nije ga htjela pustiti, sisala ga je kao sto paukovi sisu muhe ili djeca kad vuku na slamku. Kraj... Još jedna mumija je bila gotova, trebalo je dvije tisuće metara miomirisnih zavoja i zbirka u muzeju je upotpunjena.
|
