ŠIROKA LIŠTICA
Kad sam bio mali, jedan dan je bio subota i bilo je sunce. Tata me probudio i rekao da idemo u šetnju, ovaj put nisam smio uzeti svoj romobil. Isprva nisam znao zašto mi tata zabranjuje vožnju romobilom po našem šetalištu, ali i nije me bilo toliko briga. Uzeli smo stari kruh, mama ga je čuvala ispod sudopera. Šetalištem su šetale mame, tate i njihova djeca. Psi su im bili kod kuće na lancu. Ja kod kuće nisam imao ljubimca, ali sam imao u rijeci svoje pastrvke koje smo redovno hranili starim kruhom. Uvijek kad bi kod kuće pastrvke bile na jelovniku znao sam da to nisu one koje ja hranim. Tata bi izvadio komad kruha i bacio u rijeku. Nije trebalo čekati, naše ribe dobro vide, začuo bi se prasak u rijeci i počela bi svađa pastrvki oko tog komada. I ja sam pokušavao dobaciti do rijeke ali nije mi uvijek polazilo za rukom. U to vrijeme su iza mojih leđa radnici sadili stabla kestenja i svud po šetalištu je bila posuta zemlja i alatke radnika smo morali preskakati. Sad sam znao zašto mi tata nije dao da uzmem moj romobil. Tata je govorio, znaš sine to će jednom biti velika stabla kao naše vrbe u čaršiji. Šetali smo sada dalje prema čaršiji, ribe su pojele sav kruh, tata je zgužvao plastičnu kesu i stavio je u đžep. Volio sam s tatom ići u čaršiju i govoriti dobar dan ljudima koji su nam išli u susret. Često bi pitao tatu ko je ovo, ali tata mi nije uvijek znao dati pravi odgovor ali opet je govorio dobar dan. Prolazili smo pored prve tužne vrbe i ulazili u veselu užurbanu atmosferu čaršije, ispod je bila mlinica morao sam je vidjeti. Neki su tamo sjedili na klupama i čitali novine i ja sam se izneneda sjetio maminog papira sa popisom namirnica što ga je dala tati. Tata, tata hoćemo li na pijacu moramo kupiti ono što je mama rekla. Tata me je vukao prema hotelu ali ja sam htio najprije na pijacu jer mi je tamo sijeda baka uvijek poklanjala krušku. Na pijaci je bila gužva i bilo je svega ali tata nije mogao naći spanak, a bez spanaka nema ni jaja na oko, ni ručka. Ja sam izvirivao i tražio sijedu baku ali nije bila na starom mjestu. Odjednom sam osjetio milovanje po glavi, bile su to bakine ruke pune popucali žuljeva za koje je zapinjala moja kosa, ali baka je milovala vješto i dala mi veliku crveno-žutu krušku. Tata je rekao, sine, šta se kaže, hvala bako sjeda i krenuli smo dalje. Nisam se mogao strpiti, tata mi je morao odmah oprati krušku na prvoj česmi, dok sam se ja igrao sa bobama grožđa što su plutale po vodi. Grizao sam divlje i žurio sam pojesti krušku prije ulaska u Zelenjaru kako ne bi pomislili da sam je tamo ukrao. Spanak je prolazio tatinom glavom a ja sam se radovao ribama u bazenu zelenjare. Vukao sam tatu za nogavicu, htio sam hraniti ove ribe, u bazen bi sigurno mogao dobaciti kruh. Nisam jedini virio, virila su i velika djeca. Ali hranu nisam smio ubacivati, mogao sam samo gledati, piljiti kroz providnu plastiku, zamagljivati je dahom i onda pustiti da sfumato nestane. Opet se pojavila riba direktnno ispred moje glave, čekao sam da nešto kaže, samo je šutila i nije se svađala jer nije imala oko čega. Ponekad mi si činilo da ribe u rijeci jedna drugoj govore, ostavi to, to je moj kruh. Spanak je bio tu, sad smo išli na terasu ispred hotela. Šareni kišobrani sunce na njima, blijeda lica ispod njih. Lištičko jutro, crna kava i Večernji list. Netko čita, netko vješto viri preko novina jer je sinoć na televiziji bio Sharlocke Holmes. Tamo su bili tatini prijatelji, a jedan je poveo svoju kćer tako da sam imao društvo, nakon što sam pretrpio pitanja prijatelja i štipanje po obrazima. Ona se pravila važna a bila je samo dvije godine starija od mene. Poznavao sam je iz izviđača bila je u starijim poletarcima i sjećam se kad smo protiv njih igrali marame da smo ih pobijedili. Konobar me pitao šta ću. Traubi sodu. Ali nije sve ostalo na tome. Nogata djevojčica sa kikicama me uzela za ruku i odvela preko puta u Slaje na sladoled. Htio sam sve kugle, a smio sam samo dvije, ali ne njene, nego one koje mi Slajo dadne. Čokolada i vanilija su se topile u mome kornetu i curile po mojim rukama. Djevojčica me je čvrsto držala za desnu ruku tako da sam sladoled jedva uspijevao balansirati jednom rukom. Pretrčali smo cestu i ako nismo imali zbog čega trčati, rudače iz Crnih lokava danas ne voze rudu. Mislio sam da će me djevojčica pustiti sad kad smo bili s druge strane ceste. Ne, ona je i dalje vukla. U hotel, oću tati! Nije me čula ili nije htjela čuti. Odvukla me je ispod hotela. Nikad nisam silazio dolje. Neki ljudi su kuglali, to smo promatrali pet minuta a onda me je povukla u tamni dio hotelskog podruma. Na vratima je pisalo DISCO. Rekla je tu ti ide moja tetka i ovako pleše sa svojim momkom. Odjednom sam se našao u pozi za ples, glazbe nije bilo samo tapkanje njenih cipelica i škripa mojih narančasti starki što mi ih je tetka donijela iz Italije. Šta radite tu dico pička vam materina, urlalo je konobaričino grlo. Istrčali smo vani. Nisam se preplašio, ne znam zašto. Pri izlasku sunce je zaslijepilo naše oči i raširene zjenice su se naglo skupile. Trčali smo na terasu, ko će prije. Bila je prva jer njeni koraci su bili cirkuski dugi, a ja sam se pravio da sam je pustio. Vrijeme je sine, idemo kući. Na sladoled sam potpuno zaboravio, sada sam sav bio ulijepljen. Tata me je najprije prao na česmi kod knjižare pa na česmi kod Duvanjske stanice. I šetali smo mi iz godine u godinu, Lištica je postala Široka. I tada smo šetali iako više nije bilo mjesta. Nema trotoara, nema dobar dana, nema starih šetača, nema čitača novina. Nema više starih orijentira. Opet je bila subota, moj romobil već odavno slomljen, mami je opet trebalo po namirnice. Pošli smo u čaršiju nismo ni razmijenili par rečenica, prekinuo nas je zvuk sirene i glas. Tuuuuuuuuuuu, prčio vas svak đe vi odate. Iz đipa je izišao srednjovječni čovjek sa zlatnim lancom, iza njega je izišao pit bull i njegov sin. Ustuknuo sam pred psom. Deder, deder štapina. Čulo se samo bum. Pastrmke su letile po zraku i padale po šetalištu. Kupi mali, prčin ti mater ćuko će ji pojist. Jesu li to djeca pastrmki što smo ih hranili kruhom. Htio sam se zakloniti iza stabla kestena ali nije ga bilo, kako to kad su ga posadili. Tatu sam počeo zvati stari. Samo je šutio, krenuli smo prema čaršji užurbanim korakom samo da se što prije vratimo. Nema više tužne vrbe, a ni čaršija nije vesela. Blješti ko santa leda kvazi umjetnošću budi lažnu pobožnost i trudi se prizivati nostalgiju. Mlinica se ruši, otišli su čitači novina. Nećemo na pijacu tamo je mračno, a i baka sijeda je umrla. Nisam vukao prema hotelu, tamo trava ždere terasu i plakati narodnjački zvijezda krase fasadu. Ajmo kući, pazi sine udarit će te auto. Muka mi je htio bi se umiti ali nemam gdje. Zvuk mlaza vode što curi iz česme umro je. Trči šetalištem kući. U kući oaza mira i mukla atmosfera za ručkom. Stari šuti, mama sklanja sude i kaže nam da prošetamo u Borak. Stari se ustade iza stola, tanjuri do pola puni. Desna pa lijeva, pravo prema Borku.
A ja Čujem samo zvuk rijeke, paralelno koračam sa starim, on i dalje nijemo gleda pod. Borak priča, Lištica plače, odjednom zvuk sirene, stari samo diže glavu i reče, jebi ga sine.
|
