Ludnica!
ponedjeljak, 24.09.2007.
Kako se čuda događaju....
|
Jednom nešto osjetiš i ne znaš što to je. Na kraju shvatiš da je to možda ono malo tinjanje, ona mala jeka u tebi što vrišti i neda ti mira. Možda ljubav?? Počinješ razmišljati o tome ali ne shvaćaš ćak ni razlog zašto to radiš. No ti i dalje samo razmišljaš, zakopavaš se u duboke osjećaje, više ne znaš ni kako van iz svega toga i postaneš zarobljen sam u sebi. Hvata te neki nemir čudan, tjeskoba..... I odjednom.. Sve to lagnao nestaje, postaje zaborav, samo ružan san, neko sjećanje... I nema ga više! Počinje ti faliti, nemaš osječaja sigurnosti, dolaziš u situaciju da želiš razmišljati, da želiš sve ponoviti, a da opet ne znaš zašto, opet bez razloga. Ali toga i dalje nema..... Nema nemira, nema titranja, onog slatkog osmjeha od srca pokazanog.... Samo mir.. Kao da si sam usred pustinje, želiš se pomaknuti, a ne znaš kamo, na kojoj strani je "izlaz". Dok......... ......ne dođe drugi put. Srce lupa, suze spremne u očima, sjećanja se vraćaju, lagano se sve budi, počinješ misliti o životu, o sebi, o ljudima oko sebe.... I sretan si. Ali onda dobiš jedan veliki odgovor koji nisi ni očekivao pa shvatiš da je to sve bila jedna velika greška. Shvatiš jednostavno: TO JE ŽIVOT!!!!  |
- 16:54 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ponešto o meni
  Tipična ja... Kao preslikana... Hehe! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
