24.03.2009., utorak
47.(Nya)
|
Tišina je bdila uz moj krevet drven Od Kristovog križa. Gle, ovdje su čavli Što ruke mu probiše, ko sjeme voda Samo obrnuto. Njihov trag je crven. Pokrivač moj sav je od bijeloga platna. To krpe su Njegove posmrtne, čiste. Stolice cvil škripne, to On kraj me sjedi «Spi Stvorena, za let ti krila dostatna.» Poljubi čelo mi bijelo. Kraj Njega dišem. |
22.03.2009., nedjelja
5. (Nya)
|
Satrta tišina Gle ispod nebesa se sakriva ljubav A nebesa tu su Kroz žile mi prolazi 16 krpelja Cjepivo ja imam U jami s iglama ležim prebodena Poklanjajuć krvcu Otvorenoj zemlji što jezikom liže No duša mi živi U svijetu mi nije već skrita u Rani … Rimbaud je preplašen Zarezo je do dubine našeg svijeta I otkrio Boga Ne, ne može biti, viće, pljuje, vrijeđa Zatvara svoj prorez Razrezujuć stvarnost žiletom gadosti I pobunom mladog Pluta po plićaku krvi svojeg srca Ne, ne može biti No Bog se tek smiješi i šapće mu milo Ja opet te volim No Rimbaudov strah si zatvara uši On ne želi ćuti Premda duša žeđa, on skače u jamu Da rastroji čuvstva I razum, pa djetinje podiže bunu Zagrljujuć propast Misao na majku još je tako krvna Za poljupcem strepi Genij boje slova. Ne! Može bez svega Ne treba mu Žena I razum, no s vremenom žudnja se gasi Vino srca zrije Ironije riječi tek kriče, Voli me Očajan je, pušta. Opet ispod svega morem teče svijetlo On dijete je smrtno … Bratec, smradom skrivao si brazde duše Ja molim za tebe Premda si od mene uljano daleko Primi moju skromnost Ne uzdiži nosa nad mojim riječima Znam, sada si miran Opet ispod svega morem teče svijetlo. |
21.03.2009., subota
4.
|
Sivo sunce vani pjeva pjesmu nujnu Tamo negdje predaleko prijatelj je Ali opet tako blizu mojeg zida. Svoju ciglu boje duge sakrio je. Zgrčio se oko sjaja ozdravljača I u čučnju rane stvara zaprljane. Lice mu je slika, opna bubnja duha Ruke premale mi da zagrle mora Što se ispod kriju, tek zagrijat mogu Oči mu i pogled poput britve oštar. U kosi mu miris novog ljeta krvi Ali sad je smiren, Otac rane briše. (Nya) (nujniprah.blog.hr) |
20.03.2009., petak
Plava Duša (Lirik)
|
1. Dobro jutro ti želim vitka daljino, daleko su ruke što govore mir dok nastojim izigrati sebe samog plesnom sjenkom, kako si mi ti ? Duga će biti pjesma i više od pjesme, no najprije mi reci riječi s pogledom mekim o sjećanjima koja posjeduješ i da li mogu učiniti nešto, znaš onako, tebi za osmijeh. Govore da je vrijeme u škripcu i da kasnit će proljeće, rekao bih da suvremenost boluje no tko sam ja za suvisle prosudbe, pa me zanima samo kojim djelom sna šetaš, kamo ideš... kamo idem... i zašto vrata pod zvijezdama škripe kad ovdje nemam Priču? 2. Znaš... UPOZNAO SAM NEKE LJUDE POTEZOM RUKE. Ako im pogledaš dlan vidjeti ćeš nešto moje. Njihove duše su upale oči i loše obojani crteži. Ja sam život razvrstao na veličine papira i dotrajalost boje, no ne brini, ja sam život podjelio kao bombone. UMOR SVIJETA ME NAUČIO UPOZNATI SEBE. Naučio sam svoj prošli život i prepoznao danas, pa iako sam bio oblik noći na mjesecu oprostio sam. Tko zna, možda na svakom kraju postoji miris sveto satkan pa sve učini za nijansu svečanije. POSTAO SAM PORCULANSKI LUTAK PLAVE DUŠE. Ljepota koju ćutim srcem samo jedna tanka je samoća i nisam okrutan već skliske nutrine za sve dodire. Ovo nebo što se savija nadamnom odmorit će tek noćas. Slobodu ću proslaviti uz vino i imaginarni dvokorak. Znaš, upoznao sam neke ljude potezom ruke, umor svijeta me naučio upoznati sebe. Postao sam porculanski lutak plave duše, postao sam blag, hlad i ljubav. 3. Kupio sam jedan listopad uspomena, suho lišće za šetnju i kišobran za dvoje. Nisam zaljubljen, volim jednu Princezu, kaže da kasnim i da neće doći no nikada nisam imao veći osmijeh za nju. Dopustio sam si strepnje i nadu. Eto, donekle sam onaj stari dječak što promatra ženu kao najljepši smješak... kojem je sve još nenapisana pjesma... čije srce balade pjeva... onaj stari dječak sanjar koji vjeruje u šapat na vratu. Moje novo jutro miriše na davni kofein. Dragi su mi dani kada san ne ispari u budnom satu, a noći su drage samo ako ne spavam, pa se čini kao da nisam živ, a za to ne znam. No nikada nisam imao veći osmijeh za nju i to je doista nalik na nečiju neslanu šalu. Eto, sada sam kao polustari dječak što promatra nebo bez i najmanjeg smješka... kojem je sve još nenapisana pjesma... čije srce balade pjeva... polustari čovjek, sanjar koji (ne)vjeruje šaptu u mraku. 4. Dobro jutro ti želim vitka daljino, daleko su ruke što govore mir dok nastojim izigrati sebe samog plesnom sjenkom, kako si mi ti... i zašto vrata pod zvijezdama škripe kad ovdje nemam Priču? |
11.03.2009., srijeda
E -book, ponovo. :)
|
Pozz, nakon dugo vremena. Prvo vam se ispričavam jer se čini da smo poprilično zanemarili blog. Velikim dijelom sam ja kriva, jer mi je faks oduzimao puno vremena. Ali kroz idućih par dana planiram sve ovo ponovo dovesti u red. A što se tiće onog E-booka o kojem sam vam pričala, pala je odluka. Napravit će se. Sad je jedino na vama da mi do 4. mjeseca (dakle, 1.travnja OVE GODINE :) ) pošaljete par svojih radova za koje biste htjeli da osvanu u E-booku. Nema izmotavanja. ''Zaboravio sam'', ''nije mi se dalo'' i ''može se kasnije ubaciti'' -ne postoje. Ne može se kasnije ubaciti, ako ništa ne dobijem na mail od kluba do tada, gotova stvar. Vaši se radovi neće pojaviti u e-booku i nikakva količina moljakanja, grčenja i stenjanja ih neće staviti tamo. Zato vas molim, ako hoćete da vaši radovi budu u E-booku, pošaljite mi ih na vrijeme. Slati mi možete pjesme i kraće prozne tekstove, ali vas molim, ne šaljite mi gomile tekstova. A ako već dođe do toga da nemate ništa kraće, onda iz svoje priče odaberite jedno poglavlje, za koje smatrate da bi moglo navesti nekoga da pročita cijelu priču i pošaljite mi ga. U daljnjim obavijestima, ukoliko netko od vas ima nekakvu želju ili ideju da se nađemo sad kad malo zatopli i popijemo kakvu kavicu, podijelite to s ostatkom razreda. :) I PIŠITE, zaboga! XD Pozz, Kia |
0