21.03.2009., subota

4.



Sivo sunce vani pjeva pjesmu nujnu
Tamo negdje predaleko prijatelj je
Ali opet tako blizu mojeg zida.

Svoju ciglu boje duge sakrio je.

Zgrčio se oko sjaja ozdravljača
I u čučnju rane stvara zaprljane.

Lice mu je slika, opna bubnja duha
Ruke premale mi da zagrle mora
Što se ispod kriju, tek zagrijat mogu
Oči mu i pogled poput britve oštar.

U kosi mu miris novog ljeta krvi
Ali sad je smiren, Otac rane briše.

(Nya) (nujniprah.blog.hr)



| 19:23 | 0 | Komentiraj | X | X |


<< Arhiva >>

0