02.10.2007., utorak
ŠARENILO BOLI(lirik)
pod maskom skriven koračam stazom što grijehe odaje, staje svaka sekunda...kazaljke sata, kucaju kroz vrata,satkani od mraka, ljudi s pogledom od stakla, bljedi i hladnii,sami i jadni, gledaju me,bojim se za godine, riječ vodi me u snove, koji plove, maštanjima ovih slika, dva lika....lica, oči,osmjh k'o skica, k'o jato ptica na nebu šarenom od boli, znam ona me voli i moli za nas, kroz glas tih,stih njoj darujem, samujem i ničem se ne radujem, pogledaj... dal' vidiš,ovi dani su k'o noči, zidovi k'o oči, a zidovi k'o uši, život omča što polako me guši, znam tu si....k'o sunce što grije, k'o prije nije, puno više, toga je što život piše, krivi korak i tijelo en diše.... a strah.... dovodi ludilo...krah, donosi prah.... zar je istina |
0