08.07.2007., nedjelja

(Nya) 7 dana do samoubojstva

1.dan
Nikad nisam dobro pamtila. Jebiga, uvijek sam razmišljala o sto stvari odjednom. Gubila sam se. Samo tako. Odjednom.
Prijeđimo mi na stvar. Sve uvijek počne sa sitnicama.
Meni su to uvijek bile sitnice. A onda je gotovo. Sprženo. Mrtvo.
Pa evo prve sitnice.
Bila sam u to vrijeme živahna petogodišnjakinja. Kažu da sam ličila na dječaka. Kratke kose i s hlačama. Uvijek u hlačama.
Bila sam plavuša. Mrzim plavuše. Uglavnom, trebala sam pjevati ispred vojnika.
Trebali su doći. Znali su za to već 3 tjedna. Čekala sam 2 sata, a onda su ih časne nazvale.
Došao je očuh. Jugom. Povukao me za ruku i odvezao kući. Cijelim putem se derao. Morao je izaći s posla.
Bio je živčan. Uvijek je bio živčan.
Kad smo došli kući istukao me. Šakama. Uvijek šakama.
Slomila sam nos, U bolnici je rekao da sam pala.
Ostala sam 3 dana. Nisu došli u posjet. Svejedno.



| 11:38 | 3 | Komentiraj | X | X |


<< Arhiva >>

0