ponekad poželim...
23.06.2006., petak
fobija od faksa ili...?
|
već mi se često puta dogodilo da razmišljam o faksu, ne na način nekog pozitivnog iskustva, već kao neki strah od novog početka. pošto živim u malom gradu, sredini u kojoj sam navikla, imam osjećaj da ću se pogubiti u cijeloj toj gužvi... zagreb... sama pomisao na to da ću tamo provesti 4 godine svog života (i više možda) dovodi me do ludila. ne zbog toga što ne poznajem taj grad, baš naprotiv, poznajem ga, ali muči me ta silna gužva, vrućina, ljudi... na svakom koraku netko moli za pomoć, jednu kunu... sve me to tjera u neki bed jer jednostavno nisam navikla. neprestana žurba, gužva, nedostatak vremena za ono najvažnije - prijatelje... da, rastajemo se. možda zauvijek. a možda i ne. sve je možda. ja, ovakva, nadasve smotana djevojka s viškom adrenalina... bojim se. što ako krivo ispunim neki obrazac za faks? neki papir, tako tanak, a u stvari toliko vrijedan? što ako mi nakon vremena faks dosadi? postane mi prenaporan?... neznam. lako je za reći "kupi si vjesnik i sve tamo imaš". jesam. baš je danas izašao. a što mi to vrijedi? ja budem došla na upise baš taj dan, nije to problem, ali sa ovakvom smotanošću koju ja posjedujem svašta se može očekivat  ali, možda ipak pretjerujem? ma da... vjerojatno me je svega toga strah tak da sam si počela umišljati... ne mogu vjerovati da je dio mog života tako brzo prošao... ja idem na faks, JA. začas ću se udati, djecu imati, umrijeti... ajme majko... luda sam već. ma znate šta? samo da prođu ti upisi. otići ću na more i neću se vratit cijelo 8 mjesec doma. uživat ću do mile volje pa makar i pocrvenila kao rak...  |
