utorak, 07.03.2006.
Zagreb, 7. ožujka 2006.
Suton...
Dnevne boje uranjaju i nestaju u plaveti noći.
Ulične svjetiljke sjaje podržavajući mir koji obavija Zemlju kao kad majka povija dijete svoje. Nebo se poklonilo Zemlji.
Zemlja je spremna za bića noći...
Mi smo spremni za Mir.
Noć...
I ova Noć nama je Dar...
Zora...
Ljubeći Nebo Zemlja se potpuno predaje Svjetlu, pušta da Dan nadvlada San.
Negdje duboko u Zori ovoj bdije Istina. Na jedan tren jasno sve nam je kao dan.
Dan...
Još jedna laž... krivi dan... nešto što uoće nisam ja... lutam kao opijena... ponavljam iste kretnje i radnje... ista greška svaki dan... iluzija raste... gubim se... još par radnji... i... gotov je dan.
Iako znamo i Grešku i San, previše kratak svaki je dan.
Probudi me srce moje... ponesi me na krilima vjetrova...
Tamo gdje dan je kao i san, gdje noć i dan srca su dva, suton i zora sestrica.
Tamo gdje istina bdije noću, sjaji danima.
Tamogdje srce se raduje, sretno što za ljubav doznaje, Boginju u Bogu prepoznaje.
Probudi me srce moje... ponesi me na krilima vjetrova...
Suton...
Još jedna suton, al sada znam...
Noć...
I ova Noć nama je Dar...
Zora...
Ljubljena Zoro...
Dan...
U njemu živ je i moj San!
- 19:00 -
