~daisy

četvrtak, 25.09.2008.

Muke po podstanarstvu

Nakon barem godinu dana pregovaranja, naklapanja, zbrajanja i oduzimanja, odlučili nas dvoje maknut se od mamica i tatica i naći jedno ljubavno gnijezdo, ne preskupo, ne preveliko, samo da imamo gdje spavat, jest, kupat se i ostalo.
Nikad prije nisam tražila stanove po oglasima pa mi je ovo sve čudno, a ono što me stvarno zaprepastilo s cijene!

Kao prvo, više od polovice stanova koji se meni sviđaju i kojima je cijena prihvatljiva, iznajmljuje se do ljeta zbog turista koji će, naravno, ostavit više para. Dakle, automatski nam ostaju neke rupe u gradskim pripizdinama gdje Njemac il Talijan neće ostati. A između tih rupa treba naći neku normalnu i neprecijenjenu u kojoj ću moći normalno živjeti. To je prava procedura! Ne želim stan u obiteljskoj kući nego isključivo u zgradi. A to košta. Ne želim da me gazde prate i dolaze kad njima pada napamet jer oni često misle da je to i dalje njihovo i da mogu doći kad žele. Jest, njihovo je, ali ja plaćam da tu budem sama i da mi nitko ne dolazi. Nisam dijete, nisam student pušten s lanca koji će praviti tulume. Normalni smo, stalno zaposleni ljudi koji samo traže komadićak mira, a za to daju veliki, teško zarađeni novac.

Cijene se kreću oko 3 tisuće kuna plus troškovi. Ok, struje i vode neće puno doći, to znam, ali kad zbrojiš hranu, mobitele, štednju i higijenske potrepoštine, već je otišla jedna plaća! I više! Zanimljivo je što je i stan od 60 kvadrata, kao i onaj od 30 - ista ili neznatno različita cijena! Po kojoj to logici? Ko je tu lud?

Slijedeća stvar koja me nervira je kad gazde žele da im stanarinu nosim u kuverti i, još gore, da oni dolaze po nju. Ne želim ilegalno živjeti u nikoga, izvoli me prijaviti i ja ću ti svaki mjesec uplaćivati stanarinu na račun. Ma kakvi. Gospodin mora plaćati porez pa mu se to ne isplati. Još mi samo fali da zbog toga poveća cijenu najma. Na kraju se najviše isplati živjeti na crno. Ne bi da smo kriminalci koji se skrivaju. A onda trči u mame i tate po poštu koja mi svaki mjesec stiže.

Drugo - stalno si ponavljam - mogu li ja to financijski podnijeti? Mogu li ja, mi, naučeni da mama kuha i kupuje sve, od wc papira do ulja preko praška za robu, sami sebi raspodijeliti novac da pokrije sve troškove, a da nam opet neka suma ostane? Jer, želim i ja otići s prijateljicama na kavu, u kino, kupit sebi komadić šminke, majicu, cipele. Ne treba mi luksuz, ali ne želim ni da mi najveća sitnica postane luksuz! Znam, prva dva mjeseca, dok se ne naučimo, jedva ćemo spajat kraj s krajem, ali ni za živu glavu ne želim doći kod mame i spuštenog pogleda pitat 100 kuna. Pored svojeg zdravog posla i pristojne plaće - ne! Kada se jednom odselim, više se ne želim vraćati doma, u svoju sobu. Zato se ne želim vratiti doma razočarana nakon mjesec dana.

Sa svih strana čujem - podstanarstvo ti je bacanje para, šta će ti to. Ok, ovisi kako gledaš. Ja to ne gledam kroz pare. Lakše mi je podstanarstvo shvatiti kao lak način da živimo skupa, da se svako jutro budimo jedno kraj drugog, dijelimo sve. Da se, kad se poželimo vidjeti, ne moramo izlaziti vani na kavu, iako nam se ne da. da, kad se poželimo vidjeti - jednostavno smo tu - jedno kraj drugoga. Da me čeka doma kada dođem s posla i obrnuto. A to, bar po meni, nema cijenu. Ima mnogo, mnogo nedostataka, ali i nedostaci mogu postati prednost - ako mi to želimo.

Nikoga ne možeš upoznat toliko dobro nego kad živiš s njim. Nije isto kad se nalazimo vani ulickani i ušminkani, dobre volje i širokih osmijeha i kad tu osobu gledaš u bilokoje doba dana i najrazličitijim izdanjima i raspoloženjima. Kakve su nam navike? Što jedno voli, a onom drugom ide na živce? Sve se to lako sazna kada se dođe pod isti krov. Neki se razočaraju, a neki postaju još sigurniji u svoju odluku. Nadam se da ćemo mi naići na ovo drugo.

Iskreno, nadam se da će za vrijeme našega podstanarskoga staža cijene nekretnina pasti (iako je to teško za očekivati) pa da ćemo moći kupiti naš.

ponedjeljak, 22.09.2008.

Moje iskustvo s opasnim Yasminom - nikad više!

Evo čitam kako je i kod nas umrla jedna cura zbog antibejbi pilula, a navodno ih je još nekoliko u životnoj opasnosti. Prije mjesec dana umrla je jedna Australka zbog Yasmina, što je potvrđeno, a sada i kod nas svi bruje o smrtnom slučaju. Žene i cure koje piju Yasmin, a kojeg svi ginići hvale naveliko i naširoko sigurno su se dobro usrale i prestale ih piti, a tko zna što se u njihovim tijelima događalo tijekom terapije i kakve će biti posljedice. Je li to stvarno zbog toga što ne znaju ili su ih ginekolozi krivo uputili u kontracepciju? Ili u apotekama prodaju pilule bez recepta pa ih može svatko nabaviti bez da se 'pegla po pregledima'???

Prije nekoliko godina pitala sam ginekologa mogu li ih i ja piti. Napravio mi je samo papa test i rekao da mogu (niti me je poslao na vađenje krvi, niti me je pitao ima li kroničnih bolesti u obitelji, problema sa srcem i žilama, je li pušim, pijem li još neke tablete niti me je tražio povijest bolesti, a nedavno sam saznala da je sve to prijeko potrebno), propisao mi jeCilest. Nisam ih uzela jer sam se bojala. Par godina nakon toga poželjela sam ih piti, a kako su mi prijateljice preporučile Yasmin jer on kao ima najmanje hormona i rekle da mogu slobodno doći u apoteku i kupiti bez recepta, jer su i one kupovale - učinila sam to. Nije da nisam pročitala upute i pridržavala ih se, a svom sam ginekologu prvi mjesec rekla da ih pijem. Ovim riječima mi je odgovorio: "Pa što, piju ih svi!" Papa je i dalje bio u redu i nije bilo problema. A kad ti ginekolog reče da nema problema onda ih valjda i nema, jel???

Nikakvih čudnih simptoma nisam imala osim kratkotrajnih krvarenja izvan ciklusa i povremene depresije koja je, kažu, normalna kada uzimaš hormone. A onda sam se razbolila i počela piti antibiotike i još neke tablete plus kapi Imunal (ništa strašno, gripa i jači pad imuniteta). Ginekolog, koji je znao što pijem, nije me upozorio da hormonske tablete NE SMIJEM piti zajedno s antibioticima. Pa sam ih nesmetano pila. Nakon šest mjeseci sam prestala jer sam se jednostavno prepala. Stalno mi je padao imunitet i stalno sam morala piti nekakve tablete. Imala sam probleme sa disanjem i manjak kalija u krvi zbog čega sam umalo pala u nesvijest - probudila sam se na hitnoj, čak su sumnjali u infarkt. Rekli su da otkucaji srca baš i nisu najbolji, naveli neki čudan termin za to kojeg ne znam izgovorit i da bi bilo poželjno učiniti još jedan pregled. Kada sam prestala piti Yasmin, krv se odjednom normalizirala, nalaz je bio zadovoljavajući, nisam padala u depresije, prestala sam plakat zbog pizdarija, a problemi s disanjem su se riješili, iako i sada nosim pumpicu sa sobom. Nisam znala što mi je, ali kasnije sam povezala od čega se to događa. Sudeći po šokantnim slučajevima koje u zadnje vrijeme slušamo, ja sam prošla odlično. Tko zna što mi se moglo dogoditi. A što je najgore, i što me strašno plaši, tko zna kakve će mi to ostaviti posljedice budući da me i danas, dvije i po godine nakon Yasmina, povremeno uhvati otežano disanje.

Ali, neću kritizirati sami Yasmin - oni su u svojim uputama opsežno naveli nuspojave i čega se treba paziti. Na taj način su se pametno i ogradili. Na samim pacijenticama je da pročitaju ili da bace u smeće. Krivim ginekologe, pogotovo ove državne, koji svaku pacijenticu pregledaju preko kurca, samo da ih se riješe! Ne može svatko piti antibejbi pilule i to žene trebaju znati, a ne da skupljaju savjete u frizera!

	rujan, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Kolovoz 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (7)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?