Dođi drugo na divane

četvrtak, 17.09.2009.

Život trči ispred nas....

Rano jutro pola 6, svakog dana putujem...na posao...svakog jutra kasnim (jednostavno sam takva i ne mogu si pomoći)...sva sluđena trčim po kući, jednom rukom sipam vodu u džezvu za kavu, drugom perem zube...bacam piđamu na najbližu fotelju, oblačim hlače, majicu,....skidam hlače (provjeram imam li gaće).... češljam se usput dok mi voda za kavu kipi. Zakuham kavu ali nemam vremena popiti ni gutljaja. Ajme kao ću tako pospana voziti...gdje su mi ključevi od auta?...sipam kavu u termos čašu, palim auto i krećem. Usput smišljam priču....Bože dragi sve sam već izlike potrošila, nemam više ideja...ma reći ću opet kako mi je autobus kasnio, auto ću parkirati daleko od firme...ma tako je, kao da će netko provjeravati u čazmatransu...o Bože kako izgledam! Slučajno sam bacila pogled u retrovizor, trebam korektor... puder...labelo....u ovoj mojoj torbi ne mogu ništa pronaći. Obećajem sutra ću napraviti reda u tom svom kreativnom neredu... i završno, stavljam labelo onako na pamet. Bacam zadnji pogled u ogledalo...hm?! puno bolje...lijevom rukom držim volan a desnom tražim termos-čašu sa kavicom...prvi gutljaj...uh! što godi....što je sad??? ... automobil prelazi na moju stranu...idiote!!! Gledaj malo gdje voziš!!!...muškarac u autu čupav,, pospan i na pola obrijan...naglo zakoči,...zbunjeno se počne ispričavati kako nije vidio...dok mu je u desnoj ruci još uvijek uključen aparat za brijanje....Ljudi moji, recite vi meni dali smo mi normalni?!!

- 08:41 - Komentari (7) - Isprintaj - #