Dođi drugo na divane

PRVO MALO O SRIJEMU

Ime Srijema
Smatra se da je tribalski kralj Sirmo na obali Save osnovao grad Sirmij, kojega su kršćani nazivali imenom mučenika sv. Deometrija, Mitrovica. Okolica preuzima ime Srijem. U hrvatskome književnome jeziku kraj u međurječju Save i Dunava, istočni dio Kraljevine Slavonije, naziva se Srijem. Ikavski pisci, pa tako i Matija Antun Reljković u "Satiru", upotrebljava oblik Srim, a ekavski je oblik Srem.
Hrvatski tragovi o Srijemu mogu se pratiti kroz prošlost, sve do naših dana na kulturnom, književnom, političkom i drugim područjima. Nažalost posljednjih osamdesetak godina svijest o hrvatskom Srijemu potisnuta je iz javnog razmišljanja.

Srijem je bio na rubu etnoloških istraživačkih interesa. O srijemskim nošnjama malo je zapisanih podataka. Od najstarijih likova izvora svakako je zanimljiv album Nikole Arsenovića iz 19.stoljeća u kojem su dva akvarela potpisani kao "djevojka i momak iz Vukovara u Srijemu".
Odjeću likova na ilustracijama teško je povezati sa današnjim izgledom srijemskih nošnji.





Ove narodnje nošnje koje budete gledali svojom će raznolikošću potvrditi česte migracije i kulturne utjecaje.
Jedan od najstarijih zapisa zacijelo je poglavlje iz Lovretićeve knjige "Otok" u uvodu poglavlja "razlika u odijelu" obrazlaže da je podatke prikupio prema sjećanju drugih i da su oni za udaljenija sela parcijalni i manje precizni. O tradicijskim frizurama i nošnji srijemskih sela navodi:

MUŠKO ODILO
Slakovci, Jankovci, Svinjarevci, Berak, Orolik. Šešir niski, strija jako zavrnita; košulje vrlo dugačke, u košuljama zapunci vezeni, košulja nije raspletena nego dole navezena crvenom pređicom; i na svagdanim košuljama prišita je čipka pod porubom; svečane košulje jako oplave; gaće bez rasplita vezene pređicom; opanci kapičari; obojci crno, bilo i crveno križani; aljina crna sa crvenim granama, kod ogrlice je bilo ušiveno; na tkanicama crvene i plave duge, a na krajevima gombe crvene i plave; na prslucima krupna dugmeta.


Žene i muškarac u starovinskom ruhu iz Bapske


Muškarac iz Ilače u ogrtaču opakliji


Muškarac iz Ilače u velikom kožuvu

ŽENSKO ODILO
Tompojevci, Novak, Bapska. Košulje na ritko vezene, na rastavce crvenom i plavom pređicom; ima košulja uzduž samo do pola skuta vezeni. Rukavi vezeni: po leđima na rastavce veliki vezovi, po svakom švu mali vezak. Struk po pojasu. Zapregovi sklopleni ko komletinski, a široki, ponajviše crni. Rukavi u dvi pole sa lipim zarukavjem.


Ženska i muška nošnja iz Bapske

Češljanje
Paorske pletenice, male u pet do sedam struka (zavoj). Kukme male, bikulje velike, Nose i turske šamije i zlatare. Dukate vežu na struke


Djevojka iz Lovasa počešljana u veliku pletenicu

Tovarnik, Ilača.Struk naravan po pojasu. Marama širje vezana. Zapreg od kuka do kuka; ipak ga omataju oko sebe, da se vidi i pridnja pola skuta. Skuti tri prsta od zemlje; obično su na skutima šlingane čipke; kod skuta izvezuju, vezovi su na blizo zbijeni. Nose mnogo bile šlingane roklje;


Djevojka (u sredini, obučena u roklju) i žene iz Tovarnika u svečanom ruhu, ukrašenom šlingerajem, svilovezom i zlatovezom.

Rukavi su u dvi pole. Misto čipaka prišivene su šlinge na zarukavja. Mada je ovo selo podaleko med selima, di već nema šokačkog odila, ipak bi se tu odilo sačuvalo, ako sad ovi godina ne propadne glede drugi sela. Suknja se u tom selu slabo vidi, izim u svetac, svilena.

Češljanje
Pletenice male paorske,-(zavoj). Bikulje velike, kukme visoke, a šilaste. Dukate vežu na struke.


Djevojka iz Ilače počešljana okruglo

DJEČJA ODJEĆA
Bez obzira na spol mala djeca su nosila jednostavne košuljice popovače izrađene od prostoga platna (ravno tkanje bez uzorka). Bile su otvorene na prsima i kopčale se gumbićima. Za djevojčice su se krojile s otvorenim rukavima, a za dječake s rukavima nabiranim u orukvice-zapunke. Struk se opasivao vunenim pojasom-tkanicom. Djeca su najčešće obuvala pletene papuče-tikače.

Polaskom u školu dječaci počinju nositi muško ruho-košulju, gaće, prsluk i šešir. Djevojčice su odijevale jednostavne košulje kojima su donji dio skutanca i gornji dio oplećak u struku bili sastavljeni. Oplećak je bio krojen poput velikog, a skuta su imala četiri pole.. Bila su ukrašena vodoravnim, pa čak i sa dva do tri uspravna veza. Uz takvu se nošnju nosila pregača-kecelja s volanom-kalnerom. Marama oko vrata-franđara nije bila obavezna.
Prva vezenka koju će djevojčica odjenuti prije ulaska u crkveni red (djevojke su ulazile u red sa navršenih 13-14god.kako se koja udavala, napuštala je red) bila je ukrašena samo jednim vodoravnim, tri prsta širokim svilovezom dopunjenim šljokicama. Slagala se u okomite nabore-skalice širine uzorka na šlingama. Češljale su se u malu pletenicu-praćak (9-15 pramenova).


više o dijelovima narodnih nošnji u nastavku....

ŽENIDBA

Mnogi se žene kad im nastane devtnaesta. Divojke se udaju kako koja. Malo ji' je što se udadu u šesnaestoj godini; baš koja je sirota pa joj se javi dobra sreća, ta, ode. Ako koja divojka ima mlađu sestru, pa i ta treba da divuje, onda starija mora da ide s puta.
U Otoku se ne zaručuju divojke, nego se piva: "ode milka za tri ponediljka". U subotu je isprose, u nedilju naviste, a trećeg ponediljka je nova mlada. Ako je divojka već šesnaest godina, a to se kaže, da je već za udaju, onda ona obično ima momka, izim koja se diže na veliko, pa veli da neće za šokca.

Ta onda nema momka ali za njom pogleđu svekrve. Sve misle, ako ne pođe za gospodina, možda nebi zabavila nama. Kad kažu: divojka ima momka, to je onda koda je zaručena. Jer treba samo da roditelji pristanu, pa eto svatova. To je dakle kao da je divojka zaručena a opet malo koja pođe za onog momka s kim je divanila, jer to posli prid svatove, matere, strine, tetke i babe seoske pokvare pa ji' raspare.


Svatovi iz Antina (1937.g.) iz albuma Nikole Šuće

Ako nema zaruka onda se veli, koda je divojka pravo zaručena kad joj svekrva pošalje milošću a ona milošću primi. Od onda se divojka i momkova rodbina svojataju. Bude kadgod da se divojka i godinu dana prije svatova pazi sa momkovom rodbinom, pa ide s njima na žetvu i kopanje, a svekrva daje milošću i novi divojku.

Znam da je Anka Slošića divovala u svekrvinim dukatima i milošće primala, a svekrva joj i svilu kupovala. Posli je Anka 'tila ostavit momka a nije imala otkale da namiri, što je poprimala, pa je ipak morala za momka poći.

Momak i divojka se rastanu, kad zašto, kad nizašto : ne volem ga, našla sam bol¸ega. To je onda tako, ko kome zabavi, onaj ga i ostavi. Ako divojki momak omrzne ona ga ostavi; ako joj se bol¸a sreća javi ona poruči momku da ga neće, ili ako momka ko skudi prid divojkom, ako se momak opije, ako što pokrade ili se potuče, ostavi ga divojka. Ako momak uvridi rodbinu divojačku, ona mu onda rekne: više ću steći s rodom, već s tobom...pa mu zabavi.


Enđebula u svatovima, Mara Tomić iz Gibarca (1974) iz albuma obitelji Tomić

Tako isto i momak može ostaviti divojku, A to je veća sramota, jer se piva: "Nij' sramota ostaviti momka, već je vika, kad zabavi dika". Ako se čuje da divojka poručuje na više strana, pa da veli: ovaj mi je u zalogu, dok bol¸eg ne nađem. Ako divojku rodbina momkova ne voli, ona se ne umil¸ava nego još prkosi i onda može biti, da momkova rodbina ma kako skudi divojku prid momkom. Ako divojkina rodbina divojki brani na divan, onda joj momak može zabaviti.
Ako se momak i divojka rastanu, mora onaj, koji je zabavio, onomu koji je ostavl¸en, namiriti što je dobio.

"Svekrvi ću mološće povratiti,
ako tuži, još ću joj i platit,
samo neću, za koga me kreću,
za nemilo, makar me nebilo!"



Ako je divojka isprošena i kaparisana, ako je primila novce, pa joj momak zabavi, a divojka nije kriva, onda joj samo momak poruči da je neće, a sve što je dobila ostaje njoj, ne mora ništa momku vratiti.
Ako momak kapariše divojku pa je ostavi, jer je nešto skrivila, onda divojka, ako se stidi suda i sramote prid svitom, vrati momku što je njegovo, pa se tako rastanu.
Ako divojka zabavi momku, kad je već navistita, kažu da mora kupiti tri funte svića u crkvu i mest prid crkvom, kad svit s mise kući ide.
Ako je divojka trudna iza momka, ne ostavi je momak nikada.To bude možda jedamput u pedeset godina, da momak taku divojku ostavi.

Jedamput znam da je momak imo divojku, pa je ostavio, jer je ukućani nisu 'tili. Ona se opet udala u dobru kuću jer ju je sve selo žalilo. Vele: imala je momka, 'tila je za njega. Zar je ona kriva, što ji' zlotvori rastaviše?
Ako divojka nije trudna iza momka, ako momak ostavi divojku to ne smeta drugome ništa da je zaprosi, niti onaj prijašnji momak zove divojku nepoštenom.

Divojka ne ide da živi nevinčana, jer ne može više pod pletenicom med svit, a ne može ni zaviti glavu šamijom ko žena, kad nije žena. Opet, neće da se pokrije maramom, ko sridovna žena, jer je još mlada. Pa tako divojke ni ne idu, da žive nevinčane.
Rođaci se ne žene samo do četvrtog kolina.U četvrtom kolinu već nije ništa čudno ako se uzmu. Kumovi se smiju ženiti. To svit ne zamira.


Mladenci Marija i Luka Tomić iz Gibarca (1961)g. iz albuma obitelji Tomić

MUŽ I ŽENA
Di je Božji red i pravda, tu nit čovik zapovida ženi niti žena prkosi čoviku, nego se sknađaju i ugađaju jedno drugome. Prije su bile žene robovi svoji' ljudi. Ljudi su znali govoriti ženama: "ja tvoj Bog, ja tvoj sud, ja tvoja pravda! Bog te stvorio, ja ću te rastvoriti". Nigda je bila dika čoviku, kad ženu izlupa. Danas su ljudi drugči. Poštivaju svoje žene i uživaju, ako je žena spremita i gojna. Ako kad udari ženu, to mu se ne zamira. I same vele: Kud mili bije, tu meso tije (deblja).

Žena mora biti čoviku pokorna u kući. Kad on govori, ona mora šutit, ako može; kad on šta zapovidi, mora činiti, ako je on čovik ko čovik, pa se ne plete i u ono što nezna, ako joj ostavi, da se za svoje ženske poslove ona sama brine.
Ako se ko priženi ženi u kuću, on gospodari svojoj ženi isto ko i onaj, koji je ženu doveo u svoju kuću.

Prije je bilo, kad se ko priženi ženi u kuću, primi ženino ime, a sad nije tako, sad žena min¸a ime, a čovik se zove ko i prije. tako su se i prije dica zvala materinim imenom, a sad očevim. U kuću se malo kad ko priženi.


Obitelj Cvrković iz Nuštra (poč. 20.st.) iz albuma Nikole Šuće

RODITELJI I DJECA
U kući su i roditel¸i i dica jednaki gospodari. Otac ne može svoje dite istirati iz kuće, niti mu man¸i dio dati, kad se sin oženi. Svi su u kući jednaki. Nikad ne bude da imetak pripadne jednom ditetu, a da druga dica od toga ništa nemaju. Dok su roditel¸i živi, dica u kući nemaju nikakva imetka; sve što imaju, to je očevo i materino. Drugo, što dica u kući imadu: opremu, dukate, prteštinu i svilu, to sve nije n¸iovo, nego očevo i materino. To može otac i mati oteti, kadgod 'oće.

"znam, kad je Đula Jurića 'tila usuprot materi silom za udovca Fran¸u Matića, da joj je mati skinula dukate, a svezala crno zrn¸e pod vrat, pa joj je otela svilu i svečano ruvo, a obukla vezenku, košul¸u i tako je slala u crkvu. A Đula je klečala med divojkama u prvom redu i bila je u svem selu najbogatija, pa je opet išla u crkvu ko najgora sirota, što nije 'tila, kako mati 'oće".


Obitelj Marošević iz Nuštra (1895.g.) iz albuma Marte Šarić

NASLJEDSTVO
Svako može napraviti testamenat za ono, što ima i može ostaviti komu 'oće. Ako i ne napravi testamenat, nego samo na smrtnom času kaže, što želi, i zakune one, koji su oko n¸ega, to će se sve i učiniti, kako je on želio, jer niko neće, da ga ko u grobu proklin¸e, a svako zna, da treba prid Boga na sud, pa jao tebi, ako te pokojni tuže, da si jim obećo, a nisi žel¸u ispunio.
Uvik je ono sveto, što se na čas smrti kaže.

Pismeni testament prave samo mudrijaši u selu. Prije se nije nikad pravio testamenat, jer kad više svita čuje, što ko želi, onda će se to i učiniti, kako on želi. Sad ima, da ko napravi pismeni testamenat, ali to je samo onda, kad 'oće, da koga privari, pa da ne dobije, što se od n¸ega nada.

POGODBA UOPĆE
Kad ko što kupuje, prodaje, kome šta u zalog daje, komu što obećaje, više put bude, udare ruku o ruku, dlan o dlan, pa ugovore. Pošten čovik neće pogazit svoje riči nikada, jer se vol veže za rogove, a čovik za jezik, a di su pošteni ljudi, ne treba svidoka. Rekne se: Bog mi je svidok...a to je svidočanstvo veće.

Onaj koji od koga pozajmi stvar, ili novce, zove se dužnik, ili se kaže: kriv mi je. Ako je veći novac, što se uzajml¸uje, čeka se do vašara, da se vrati ili kad se proda sino ili kad se zasluži na nadnici.

Ako se kome šta dariva, ne može se više od n¸ega uzeti. Kod nas je tako, kad se starija sestra udade, pa mlađa prispije da divuje, onda i mlađa kroji i šije sebi, a starija sebi. Samo je starija milostiva srca, pa neće da se ponovi u svoje ruvo, nego dade sestri, da se ponovi i koji put ko divojka navuče. Bude, da joj i pokloni to ruvo, a veli: ti ćeš opet tako raditi mojoj ćeri, kad ona odraste.
A bude da dođe sestra i pootiml¸e sve svoje stvari, pa veli: "Ded, da vidim, ko će te sad prositi kad ništa nemaš!" Ona odgovori: "Ne prose tvoju košul¸u, već mene divojku".
Ima i svekrva, koje mlogo snaji prikažu dok se snaja ne udade, a posli, kad se dovede svekrvi u kuću, pootiml¸u ako se ne slože sa snajom...
...Tako kažu priče