srijeda, 24.10.2007.

no name

Evo da se javim,iako su prošla samo tri dana,nemam inspiracije ali mislim da nije ni potrebna za izražavanje svih životnih sranja koja se mogu dogoditi jednoj srednjoškolki...škola me neide najbolje,tj pola ljudi u mom razredu,neki imaju osam jedinica,neki pet,a ja bih ko mogla biti zadovoljna što imam čak četiri jedinice...svime ovim potvrđujem da gimnazija nimalo nije škola za mene i iskreno se nadam da se nagodinu prebacujem u neku drugu školu,i da neću pući prvi razred,,jer ja ovo stvarno nemogu,meni se neda toliko učiti,danas sam pisala test iz fizike i dobit ću jedan,sutra pišem matematiku i također ću dobiti jedan...sve se nakuplja i onda kad se nakupi,morat ću sjest i počet ispravljati,to mi je još gore...neda mi se ništa,poslije škole sva budem umorna,kao i većina...nemam želju za ničim,polako se događa ono čega sam se bojala,gubim neke prijatelje i to iz razloga što sam ja sva sjebana i mislim da se previše družim s nekim ljudima i zapostavljam one koji mi stvarno jako puno znače u životu...s mariom sam u nekoj prepirci i čovjeka nimalo neokrivljujem jer ja sam stvarno kriva,a neželim ga izgubiti jer stvarno ga jako volim ko prijatelja,bio mi je oslonac u svemu i uvijek je slušao sva moja ljubavna sranja...čovjek me voli i stvarno je drag,ali ja očito padam na loše dečke i sama sebi zagorčavam život...svi s kojima se družim su mi jaako dragi jer da nisu nebi se družila s njima...okretište je još jedino mjesto gdje se osjećam opušteno i zadovoljno, jer čim dođe ponedjeljak i početak usranog tjedna,ja samo čekam petak i okretište...ti ljudi su legende koje se skupljaju na legendarnom mjestu...neki već 5 godina...jbt je brzo prošlo,a svega se sjećam..."zašto ovo nepadne" je provala za koju su me dugo zajebavali a stvarno nisam znala zašto ono sranje neće da padne..eto ja se raspisala al eto nadam se da nitko neće čitati ova sranja jer neželim drugima zagorčavati život...eto toliko od mene..javim se još,naravno,vidimo se...
pozdrav svima,gimnazijalcima pogotovo!!!!cmox

ponedjeljak, 22.10.2007.

*Pet pisama*

Kažu da su se voljeli mnogo,bio je mnogo
stariji od nje.Kad su mu rekli da će je upropastiti,odluči
da je napusti.Obećao joj je pisati...

1.PISMO
Stiglo je godinu dana nakon rastanka,piše da mu je teško bez nje...

2.PISMO
Stiglo je mjesec dana kasnije.Pisao je da je teško prebolio rastanak...

3.PISMO
Stiglo je godinu i pol dana nakon rastanka.Pisalo je da se prvi put nasmijao..

4.PISMO
Stiglo je dvije godine nakon rastanka.Pisalo je da se češće smije i da
voli igrati košarku...

5.PISMO
Stiglo je 10 godina nakon rastanka;" Mislim da ćeš mi oprostiti,ubio sam se
odmah nakon rastanka,ova su pisma pisali moji prijatelji da bi lakše
preboljela rastanak!"

srijeda, 17.10.2007.

hello!

Et pozdravljam ljude!!! tj bar one koji dolaze do mog bloga,iako bi bilo puno zdravije da nitko ne čita ova moja sranja i zbivanja iz bolesnog života al eto...blog mi služi da istresem svoj bijes i nabrijanost,tugu i žalost...lool...eto ja se sada vratila iz škole,nažalost moram tamo ići,prvi put,otkad je škola počela mene je netko nešto pitao,i to samo iz razloga što sam 17-ta u imeniku,a danas je 17.10. inače nebi...i naravno,dobila sam jedan...pito mene povijest,niš nisam znala....ko i obično...ma budem ja to ispravila,nebrinem se,iako gimnasium baš i nije škola za mene al eto....inače je u školi ludnica,tj u razredu...rekli su da smo najgori 1 razred na školi,i sam razrednik nam je to reko...a jebiga....zajebavamo se stalno,pričamo,šaramo po klupi,i onda natjeramo profu da nas pita....koji luđaci...nadam se da ću završiti prvi razred,a za dalje ćemo vidjeti...šta bude bude,zar ne nixy? et,inače u mom životu se nedogađa ništa napeto....okretište po klassici,sve isto,zajebancija,ljudi....neki mi ljudi fale,neviđam ih često,do nekih mi je baš jaako stalo i neželim da im se išta loše dogodi....eto ljudi toliko od mene...naravno samo za ovaj put...javim se ja još....

pussa

Život živiš,
životu se diviš,
ako iskočiš iz života,
zaljubit ćeš se u idiota!!!!!

petak, 12.10.2007.

Hello!

više nepišem naslov za post jer neznam šta bih napisala...kao i obično ovo neće biti dugačak post jer mi se neda baš i pisati...boli me glava...inače,kaže Niky da sam se promjenila,sad kad razmislim,shvaćam da jesam...sve oko mene se mijenja,pa tako i ja...kao drvo u jesen...shebano...ni sama neznam zašto...al kao da se gubim u vremenu i prostoru...više neke stvari ne doživljavam tako ozbiljno i nije me briga za neka tuđa mišljenja...na okretište dolaze novi likovi,to je ok. bit će nas više,iako bi neki trebali nestati zauvijek...neosjećam više isto za neke ljude i nije me briga dal ću ostati u ikakvom kontaktu s njima...tj,ovdje se neradi o više ljudi neg samo o jednoj osobi s kojom sam prije bila super,a sad ni nepričamo...zanimljivo...et ljudi neću više opterećivati svoj blog glupostima...okrećem novu stranicu i bit ću fina i super samo sa ljudima koji me žele u svom društvu...inače sam ok.da nebiste pomislili nešto drugo,hehe...ko da vi mislite...u jbt jesam se raspisala...ovo je stvarno previše...et ljudi šaljem vam kissachu....poz svima...

petak, 05.10.2007.

Rekao si da me voliš
i da ljubav nećeš kriti,
a ja tebe još i više
do groba ti vjerna biti...

A ti mene sad ostavljaš
ljubav našu zaboravljaš
voli,voli,sretan bio
nikad suze ne prolio...

A za mene nije važno
novi mi se život sprema
jer u grobu tuge nema...

A kad prođeš kraj grobnice
sakrij suze,pokrij lice
jer iz grobnice čut ćeš riječi:
još te volim nevjerniče!!!


Evo ovaj puta neću napisati samo pjesmicu....Za sve koji ste me pitali dali je Goran razlog pisanja svega ovog,moj odgovor je ne...kada sam vani,sve je super....zajebavam se i baš se osjećam ispunjeno i dobro,ali kad dođem doma,kao da su mi sve lađe potonule....osjećam se prazno.....beskorisno i glupo....idem već mjesec i nešto dana u školu a ja još ni jednom nisam sjela,i učila....nemogu.....a moram.....tj nemoram,trebala bih,jedino moram umrijeti,kad tad.....ma bolesno....više ni sama neznam što mi se događa....sve mi fali i počinjem se zatvarati u sebe.....s nikim nepričam jer se ponašam kao da je sve u redu.....problem je to,što kad sam sa prijateljima i sa ljudima sa kojima želim biti,ja se osjećam dobro....aj kasnije.....sranje....eto ljudići moji...uživajte mi.....
P.S.-nikola,htjela sam te večeras vidjeti i s tobom pričati,ali nisam znala da je goran isplanirao da idemo nekuda...sorry....nadoknadim ti sve...hehe....tebi veeeejika pussa.......

pozz

četvrtak, 04.10.2007.

* Još jednom *


Još jednom,ljubavi,na put se spremam
znam da si vidio da šanse nemam.
Možda će odlazak sve zbrisati,
možda se nikad više nećemo vidjeti.
I posljednja suza niz obraz klizi,
i posljednji pogled uputih tebi.
Odlazim teška srca,al si u njemu još uvijek ti!
Još jednom ću pamtiti zbog tebe
još jednom ću plakati tiho,tiše,
još jednom ću gledati kako voliš druge,
još jednom,ali nikad više...

srijeda, 03.10.2007.

Da,znam da sad više nisi tu,
ali još me sve podsjeća na tebe.
Svaka pomisao na tebe,
bolno sjećanje vraća,
sve je više suza i plača.
Zašto je to tako?
Zašto sve nije jednostavno i lako?
Tisuće pitanja vrti se po glavi,
u srcu mi osta samo tvoj pogled plavi...
Ti si mi u mislima svake noći,
pomislim na tebe i sklopim oči,
sklopim ih jer znam da nećeš doći...
Iako nećeš doći,vrata moga srca
su ti otvorena,jer ja sam samo
za tebe stvorena...

utorak, 02.10.2007.

*Izgubljena ljubav*

Srce počinje plakati sve jače
zašto se to dogodilo nama?
Moj život sve je tiši
jer znam da plačem sama.

Naša je ljubav ugasla brzo
sada je ona trag kiše,
a meni ostaše samo suze
i srce koje plače sve tiše.

Brzo ćeš me zaboraviti
i nestat će sjećanja sva
ti ćeš naći novu ljubav
a svoju ću zauvijek izgubiti ja...

† komentari (14) † print † # †

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.