Rekao si da me voliš
i da ljubav nećeš kriti,
a ja tebe još i više
do groba ti vjerna biti...
A ti mene sad ostavljaš
ljubav našu zaboravljaš
voli,voli,sretan bio
nikad suze ne prolio...
A za mene nije važno
novi mi se život sprema
jer u grobu tuge nema...
A kad prođeš kraj grobnice
sakrij suze,pokrij lice
jer iz grobnice čut ćeš riječi:
još te volim nevjerniče!!!
Evo ovaj puta neću napisati samo pjesmicu....Za sve koji ste me pitali dali je Goran razlog pisanja svega ovog,moj odgovor je ne...kada sam vani,sve je super....zajebavam se i baš se osjećam ispunjeno i dobro,ali kad dođem doma,kao da su mi sve lađe potonule....osjećam se prazno.....beskorisno i glupo....idem već mjesec i nešto dana u školu a ja još ni jednom nisam sjela,i učila....nemogu.....a moram.....tj nemoram,trebala bih,jedino moram umrijeti,kad tad.....ma bolesno....više ni sama neznam što mi se događa....sve mi fali i počinjem se zatvarati u sebe.....s nikim nepričam jer se ponašam kao da je sve u redu.....problem je to,što kad sam sa prijateljima i sa ljudima sa kojima želim biti,ja se osjećam dobro....aj kasnije.....sranje....eto ljudići moji...uživajte mi.....
P.S.-nikola,htjela sam te večeras vidjeti i s tobom pričati,ali nisam znala da je goran isplanirao da idemo nekuda...sorry....nadoknadim ti sve...hehe....tebi veeeejika pussa.......
pozz
Post je objavljen 05.10.2007. u 22:12 sati.