"Hrvatska glad za Europom"
Eto, nakon mjesec i nešto dana medijske pompe, bučnog najavljivanja završila je "Snježna kraljica" ili ti utrka slaloma Svjetskog kupa koja se već po treći put vozi u Hrvatskoj. Treća utrka, utrka kao iz snova, prepuno brdo navijača, pjesma i vino, Ana Jelušić na drugom mjestu, Kostelići kao medijski magnet na čelu s Janicom u svim svjetskim medijima, organizacija u gradu i oko njega za pet, neizbježno političko promoviranje gradonačelnika i još nekih sitnih političara u V.I.P. ložama su bili neizbježni dekor jedne obične slalomske utrke za svijet, ali događaja "Nummero Uno" u mjesecu Siječnju za nas.
Prošlo je kako je prošlo, utrka je završena, pobjednik se zna, novac je podijeljen, sljedeća utrka je već u subotu u Kranjskoj gori, svijetla Svjetske skijaške i sportske pozornice se brzo sele u susjednu Sloveniju. Jednom rječju Sljeme je nakon dva dana buke i Blještavila ostalo prazno, opustošeno, tek s nekim čuvarom Gorske službe, slučajnim izletnikom iz Zagreba i lokalnim drvosječama.
Sav taj sjaj i blještavilo, pompozni Vip šatori, novinarske lože besprijekorno uređene ostale su da čame i čekaju novu utrku iduće sezone.
Zašto sve ovo pišem?
Jer kao i uvijek medalja ima dvije strane. Naši mediji, predvođeni fosilskom upravom i filozofijom HTV-a, potpomognuti jakim novinarskim izvještajima u pisanim medijima pisali su bajke i epove na račun Slalomske utrke.
Da smo jasni, obožavam sport, pratim sve uspjehe Hrvatskih sportaša, jednostavno mi od malena struji pozitivni sportski duh u krvi, ali se pitam zašto je gradu Zagrebu trebala jedna tako skupa utrka kao što je ova?
Ako niste znali, ove godine je na Sljemenu podijeljeno samo natjecateljicama ukupno 160 000 eura, za organizaciju se potrošilo nekoliko milijuna kuna, sportašice su odsjedale u najskupljem Hotelu, samo u Zagrebu se zatvara promet za vrijeme sportskih događaja, nigdje to još nisam čuo ni vidio. I kao šlag na kraju dođe nam gospodin Bandić na binu i drži političke promidžbe kroz Slalomsku utrku i organizaciju iste.
Sezona na Sljemenu ne traje ni dva mjeseca,ovakve investicije su totalno neisplative, zapravo hirovite. Zašto se taj isti novac nije uložio na neko mjesto (Bjelolasica?) u siromašnijem dijelu Hrvatske kao npr. u Gorskom Kotru ili Lici, gdje je sezona skijanja znatno duža, a poboljšao bi se i barem malo standard ljudi u siromašnijim dijelovima Hrvatske.
Zar baš svaki kolač promidžbe mora pripasti Zagrebu?
Je li postoji neka vlast koja može kontrolirati odljeve novčanih sredstava iz Gradske uprave u ovakve slične neisplative stvari? Da ne spominjem šuplju vreću bez dna, Nk Dinamo, u koji Grad svake godine baca milijune, a Dinamo je danas pod paskom i divljom politikom lokalnog Šerifa Zdravka Mamića!
Ne znam kako drugi razmišljaju, ali definitvno mi smrdi ova naša bahatost i ucviljena naglašena europeiziranost na svakom koraku. Kao mi smo dio Europe. Zagreb je sinoć bio dio Europe.
Jest, samo po jednom. Po bahatom nagradnom fondu koji je uvjerljivo najjači (u usporedbi s Austrijom i Švicarskom kao puno bogatijim zemljama) .
Mediji svakodnevno iskrivljuju sliku nas samih, stvarajući od nekih sportaša i javnih osoba "idealizirane zvijezde" koje se nakon određenog vremena nakon pojavljivanja u medijima počinju tako i ponašati.
Je li sinoć itko išta rekao ili komentirao kada je Anja Paerson pala pri kraju druge vožnje, a svih 20 000 tisuća ljudi su njen pad gromoglasno pozdravilo? Ili glasan koncert zvižduka "finog i europeiziranog" naroda koji je bio na Sljemenu dok se niz strminu spuštala Marlies Schild? Tako to rade Hrvati koji se na silu žele ugurati u Europu. S "finim ponašanjem" i bahaćenjem s nagradama. Kad se zviždi protivničkoj himnoj s Maksimirskog ili Poljudskog SJEVERA, svi mediji izgovor nalaze u neodgojenim Zagrebačkim boysima ili Splitskim huliganima. Koji to i jesu. Ali ti ljudi sinoć nisu bili na utrki. Sinoć je zviždao i omalovažavao druge "kulturni i ucviljeni" hrvatski milje. Koji se zapravo veoma malo razlikuje od miljea sa Maksimirskog sjevera, osim što te u lice ne gađaju šakom nego istom umotanom u rukavice.
Bio sam na par utrka u Austriji kad je Janica pobjeđivala. Kako su je Austrijanci dočekali? Pogodite. Pljeskom.
Pad Anje Paerson (slika s Indexa)
Da smo jasni to me uopće nije iznenadilo. Jer takvi smo mi Hrvati, fini i uglađeni pred ogledalom , a iznutra (čast izuzecima) ljubomorni i puni zavisti na tuđi uspjeh.
Da ne bude sve crno, reć ću i ovo:"Dvije me stvari vesele, a to je uspjeh male Ane i spoznaja da je primitivaca ipak manje, ali su nažalost uvijek glasniji. Cura s astmom za vratom i neviđenim medijskim pritiskom i bahatim izjavama Janice kako nitko ne zna skijati osim Schild je napravila pothvat karijere. I kao druga uzela 30 000 eurića. Prst gore mala!!Trud i muka su ti donijeli uspjeh i slavu.I to je potpuno zasluženo. Sve ostale medijske zvijezde poput nekih Simona i Gianna,Yameisija koje pune novinske stranice svojim glupostima nestaju i ugase se kao bljesak na obzoru. Za tren. Jer nemaju nikakve kvalitete koja bi ih idržala na površini. Osim vlastite gluposti."
Ana Jelušić u cilju (slika s 24 sata)
Još jedan cirkus za svijet se odigrao, a obični ljudi u Zagrebu se vraćaju svojim svakodnevnim prilikama i neprilikama, poput plaćanja najvećeg prireza u državi, poskupljenju Komunalnih dadžbina za 18 %.I tako dalje. Unedogled.
Al neka, bar smo se dva dana prsili i bili dio Europe!
Alal nam vera!
