Brazil - Hrvatska ...... Osvrt iz drugog kuta
I have a dream..
Malo više od 40 sati je prošlo od utakmice Hrvatska-Brazil gdje smo mogli vidjeti klasičan primjer dvoboja Davida i Golijata. Znamo da David pobjeđuje nažalost samo u Biblijskim pričama, pogotovo u današnjem suvremenom svijetu gdje velika riba guta manju bez obzira i milosti .40 sati nakon utakmice emocije su se ohladile, zastave spustile, litre piva popile, pohvale na račun Repke i navijača unatoč porazu stišale, polako se pripremamo za Japanske kamikaze, ali večerašnju mirnoću uzrokovanu naglim emocionalnim pražnjenjem poslije sinošnje euforije uzrokovane utakmicom, a i još nekim osjetljivim stvarima koristim da na dvoboj gledam drugim očima..
Imao sam buran dan jučer, sreo sam mnogo ljudi, od onih koji su "doktorirali" Sportske novosti do nekih kvazi fanatika koji se napale samo kad igramo velike utakmice ( a takve ne mogu smisliti). Velika većina je prognozirala rezultatsku katastrofu, poraz Repke, blijedu igru te konačni raspad sistema..
Jedan veliki novinar SN-a je juče na HTV-u sarkastično rekao kako ćemo popušiti porciju od Brazila.
Danas ga nema u SN.
Gdje je? U mišjoj rupi.
Gdje mu je i mjesto. I neka se ne javlja, barem do kraja SP-a.
Zdravko Reić je poslije utakmice utihnuo, a do samog početka je mahnitalno mahao rukama i obrazlagao rezultatsku katastrofu..
Hvala Reiću!!!
***
Na koncu svega pitam se samo jedno!
Do kada?
Do kada ćemo nastaviti omaložavati sve što je naše, vlastito, naš proizvod, zaštitni znak?
To nije samo u nogometu, već u bilo kojem obliku pojedinačnog ili momčadskog uspjeha, uvijek se nadje razlog, kao npr. "tatin je sin" ili "imao je vezu"!!
Tuđi uspjeh nam je nemoguća hrana za probaviti, lakše je likovati i veseliti se tuđoj nevolji..
Kakvi smo mi zapravo sebičnjaci kada i u najvećoj svjetskoj priredbi nalazimo ogromne mane onima koji su jedna od 32 države sretnika u Njemačkoj.
TKo nam smije oduzeti pravo vjere i nadanja da uvijek ne pobjeđuje jači i bolji?
Često čitam komentare blogera koji pišu Hrvatska "ovo", Hrvatska "ono", kao Balkan i primitivizam..
Ljudi moji, pa jeste bili vani? Znati li što je Amerika, Njemačka? Ili Finska?
Ako nekomu paše Američki ili Finski mentalitet ili Islandsko gostoprimstvo idite, probijajte se, u svijetu vas čekaju raširenih ruku. Da, Vas Hrvate koji se stide onog što jesu.
Čak i neprijatelji mrze ljude koji pričaju protiv domovine.
Hrvatska preksinoć nije pobjedila. Neće vjerovatno pobjediti ni na Svjetskom prvenstvu. Ali pokušajte na sve ovo gledati malo drukčijim očima. Preksinoć smo devedeset minuta bili ravnopravni ekipi koja ima preko 180 000 000 ljudi od tog blizu deset milijuna nogometaša.
Neka nam preksinošnja poštena borba bez prljavština bude putokaz da je sve moguće, da je moguće nositi se s Golijatima i na ostalim društvenim područjima. Ne mora to biti samo sport. Neka bude poljodjelstvo, agrikultura, glazba, film, kazalište..
Nogomet, želja igrača i lavovska borba te žeđ za pobjedom nam mogu biti podsticaj da i mi razmišljamo na sličan način kao oni ma gdje bili.
Od ureda do željezara. Od stražara do pilota. Od planine do juga naše države.
Pokušajte biti ravnopravni s nekim jakim u Vašoj branši. Ma što radili. Pa i devedeset minuta. Vidjet će te, vraški je teško, ali nije nemoguće.
Za kraj himna koju je pjevalo preko 40 000 ljudi na stadionu, oko četiri miljuna u Domovini i još par milijuna diljem kugle Zemaljske..
A oko milijardu ljudi je čulo za Hrvatsku, a rat nije bio na ekranu, ni Haag..
Pa mi recite što je najbolja promocija našoj državi??
HIMNA
NEKA PATI KOGA SMETA,....
