...dan koji je trebao biti lijep...
...Došao sam jutros iz Bosne.
...Isrcpno cjelonoćno putovanje s povremenim zastajkivanjem u Bosanskim klisurama i kafančurinama, kao i hrkanje jednog kvazi gospodina odmah u busu iza mene, te neumjesno podrigivanje starije gospođe koja je kupila burek u 12 naveče u Travniku i tamanila ga pred mojim mamurnim prije bi rekao izdisajima nego uzdisajima nije smjelo pokvariti niti smanjiti pozitivne dojmove koje sam ponio sa sobom iz rodnog mi kraja, zabilježene opisima u mojim mislima i srcu, te na Nikonu koji sam nedavno kupio..
...Sličice šarenih krajolika u Bosni, tek procvalog proljeća, starih trošnih kamenitih kuća,drvenih verandi, moje vesele face će još određeno vrijeme ostati kod mene na Pc-ju..Kako bi se reklo , sačekati neka bolja vrmena..
...One su vedre, svijetle i nasmijane..A ja se sada ne osjećam tako..ČAK naprotiv..
...Jer dan ipak ne završava najsretnije..
...Da da..
...Ne pitajte ni kako ni zašto, ni odakle ni kamo, al tonight vam je SIDDARHTA negdje drugdje....neću koristiti druge fraze ni pojmove..
...Dosta mi ih je..Kao i pisanja..Po prvi put gubim onaj osjećaj da želim završiti napisani post...
...Večeras samo, i hope..
...Odlazim..
"..Ne pitaj me nikad više..
...Zašto neven ne miriše,
...ne sjećam se,
...to je priča duga.."
"..running over the same old ground..
...What have we found?..
...The same old fears.."
