...jedan dan u gradu na Dunavu..
dan tmuran kisa lije vec danima, nosena blagim povjetarcem podsjeca me na vrijeme bure dok sam zivio u Mostaru...ne pomaze ni kisobran..jer kisa pada od svud samo ne s neba...takav je Bec u ove ranojanuarske dane..
ni kisa ni nevrijeme me nije sprijecilo da prosetam gradom polako se prilagodjujuci stranim ljudima, jezicima kulturi..
..Bec je kao zalazak sunca..nikad ga ne dozivim na isti nacin..
_kad dodjem u njeg tuzan...saroliki izlozi,ljudi male ulicice,pristupacnost ljudi zalijece svake tuzne misli...pomijesane sa sjetom i ceznjom..
_kad sam u njemu sretan..onda secem po centru satima zamisljajuci sa sobom voljenu osobu pokraj sebe..i shvatim definitivno da Bec nije za samce..ili samacke posjete..
..previse tog ima da se vidi ili dozivi u dvoje...a u dvoje je uvijek lakse,,..
...stephans dom...
... starogradska kocija...
..zimska vecer..uz odraze gradskih svjetala...
...ne volim januar ni bele zimske vragove...
u svakom snegu...vidim iste tragove...
...zanimljivost Beca je svakako i mnostvo razlicitih ljudi koje mozete sresti, upoznati ...
a naravno ima puno i nasih ljudi koji se stacioniraju na tzv. Balkanstrasse...gdje se isprerplice prica ,povijest, historija...ili vec kako hocete ironija svih ratova na ovom prostoru..mladi hrvati izlaze s mladim srbima, mladi muslimani izlaze sa obima i tako sve ukrug...sto je je svakako dokaz da ono od ceg bjezimo redovito nas pogadja..
za sad toliko....
laka noc..
