POEZIJA
Lutam danima
Kroz obzore
Tražeći u svakom cvijetu
Tebe..
Sjedim
Satima ispijam gorak okus
Da te neću naći
U mom srcu…
Skretničar je
Uspješno obavio posao.
Šine su me odvele daleko
U tuđinu.
Tamo ja nisam svoj.
Tamo je meni sve tuđe.
I život.
Da, i život.
SVJETLO U DALJINI
Promatrati
Očima lelujavog
Mirisa duhana
Svjetlo u daljini
Iznad praskozorja
Naših snoviđenja
Nemoguće je plivati.
Svjetlo u daljini
Put je jedini.
Mostar, St. dom 01.06.2001.
Uspavani odjek
Gorskih vjetrova
U daljini ćutim
Miris nadolazeće oluje,
I nije me strah
Čekati istinu
Nošenu na krilima zimskih vjetrova..
Kroz sjene
Koraka naših
Prati moj pogled.
Zvijezde na nebu
Su gradovi.
U jednom od njih ćemo odsjesti.
Želiš li poći
U naš grad
Gdje su trenutci beskrajno dugi
Preispitaj tamu
Tvojih gorskih dragulja..
Ja,
Shrvan od želje da te vidim
Čekam u sjeni stoljetnog hrasta
Što??!¨
Opet me pitaš,
Kako je voljeti tebe??
Ne znam odgovor,
Al osjećam da jako patim..
Ležeći sabiram
Promašene kapljice današnje kiše.
Mislima tražim
Prohujali miris polena
Na nježnom licu
Djevojke iz snova
Bolesno šuteći
Sumiram bol
nakon prošle oluje.
Ponekad se pitam,
Gdje završavaju
ceste tvojih pogleda?
Sa one strane
Ogledala
Teško je zaviriti
Znam.
Neka ti sutra vrijeme prestane
Bez imalo straha
Nasuči svoju barku
Na moj žal..
Samo s nama tren će postati
Vječnost
MISAO
Crne sjene
Večeras kolo vode.
Snovi naši puni su paranoje,
Svijet pršti oko nas.
Tražim te,
U litrima
Ispijenog otrova..
U opušcima prljavim,
Ne pomišljam prestati
da te tražim.
U mislima
Izgubljenim
Kao vrijedan metal,
Ma ne, biće..
A ti si tu,
U blizini.
Sva prekrasna.
Ali moje oči te ne vide,
Nikada,
Nikada više u njima nećeš počivati.
Ništa.
Samo žubor
planinskog potoka.
I odsjaj mjeseca
U zjenicama sjetnim.
( kad nije čežnja,
onda je jecaj)
Snijeg je krovove obijelio
i noć je bijela postala.
Između ulica svakodnevnica kipi.
Diže grad u viši svijet.
Mi smo u magli
Sitne kapljice
Što isparavaju u nebo
NIKAD VIŠE
Putujem noću
Mislima
Tražeći otvorenih očiju
Tebe..
Život je gorak put
do istine.
Život je nebo
sastavljeno od zvijezda
Život je također,
buđenje jutra,
u rosnom voćnjaku.
KATJA
Duboki uzdah
U crnilu pohote,
Nagomilane žudnje.
U noći, dimu
I alkoholu
Očima ispijenim od prolaznosti,
Traži oazu
U ćelavim i prljavim
Dotjeranim i profinjenim,
I onim najsvetijim.
Njena luka je dan.
Moje mamurno
Dosadno popodne i pospana večer.
15.01.2003.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Daleko su
Crnogorični obrisi
Odsjaja njenog lika..
Milovani nebeskim krijesnicama..
U svitanjima kišnog puža
Tražim biće,
Snenu dvojnicu.
Po gorama maglovitim
Bjelina vječnog snijega,
I njenog očnjaka
Pokazala mi put
Do praskozorja
Već procvalih trešanja.
Dopusti mi,
Da živim.
U mrvicama tvoje svjetlosti
U mrklinama osmjeha tvog
Dopusti mi da uberem cvijet pun boja.
