Oduševljenje ili očaj

Eto, bio sam u Veneciji, vidio ju i razočarao se. Ocjena bi mi bila - 2 od 5.

Sada bi naveo par razloga dobrog:
1. Put: Išli smo novim busem u kojem se nalazi ne biste vjerovali četiri sjedala u tzv. međuprostoru. Tj. kada su se svi gurali da zauzmu što bolje mjesto mi se nismo baš trudili pa smo među zadnjima ušli u bus i to na srednja vrata. Svi su se penjali gore i trčali po mjesta no moj frend Dodo je skužio da postoji mala prostorija kraj stepenica. Mi smo u onom mraku opipali i našli svjetlo. Kad smo ga upalili lijepo su nas čekala četiri mjesta - che dobro. I tako smo se mi sprdali dolje i derali se na sav glas a niko nas nije čuo. Ćak smo mogli i piti bez beda ali svaki put kad bi se u nekom dućanu (kad bi stali na pauzu) dočepao neke lijepe boce vidio bi profu kako dolazi, tak da niš od toga. U biti put za tamo i nazad je bio najbolji dio izleta. Ocjena - 5.
2. Legenda: Zašto legenda? Objasnit ću vam ukratko. Kad smo stali na slovenskoj granici, vidjeli smo nekog starčića kako se šeće. Bio je tolko smješan da se nismo mogli 10 minuta prestat smijat. Prozvali smo ga "Ilija". Ali to nije ništa. Kad smo došli na talijansku granicu vidjeli smo ga po drugi put. Tada, smo se počeli parat od smijeha, dok je on onako prolazio kraj busa i smješkao nam se. Zatim smo ga zvali i on je stao kraj prozora i onda smo ga slikali (to morate vidjet). Sliku ću stavit ovih dana. Kad smo ga prvi put slikali on je izvadio čuturicu i pokazao na nju i pantomimom nam pokazivao da ga opet slikamo. Nakon toga smo se smijali još dodatnih 30 sata. Svako malo bi netko rekao "U jebote, Ilija!!Zamislite da ga opet vidimo sa onom čuturom!!" I tako smo mi u laganini stigli i išli na onaj brod za Veneciju, kad ono u brod ulazi "Ilija". Kad sam ga vidio samo su mi krenule suze niz lice, a kad su ga ostali iz društva vidjeli smijali smo se tolko jako da su nas ljudi gledali kao da nismo normalni. Ali to nije bio zadnji put da smo ga vidjeli. U Veneciji smo ga vidjeli još sa zlatnim šeširom, a finale je sljedilo kad se Ilija ponovo vozio s istim brodom natrag. Nakon svog tog smijanja sam promukao i tako smo mi Iliju prozvali našim "Anđelom čuvarem". Čovjek je stvarno legenda i vrijedan je spomena, a kad vidite sliku sve će vam biti jasno. Ocjena - 5+
3. Ekipa - Dodo, Graho, Lars, Bruno - nemam šta reć. Zajebancija i smijeh. Ocjena - 5
4. Curke - U kratko, par cura se napilo. Smjeh, smjeh i samo smjeh. Kad sam ih vidio kako plešu po onoj Veneciji lijevo, desno plakao sam od smijeha, al sam se bojao da ih profa ne vidi. Al nije. Najbolje izjave njihove su bile:
a) "Can you picture?!" - govorila je jedna od njih svakom drugom prolazniku da ju slika sa nama i maskiranim talijanima s osmjehom na licu.
b) Provala u busu dok su bile pod gasom. Pitao sam ih kad će se Venecija potopiti, a ova jedna mi je rekla "112-te". Prvo sam se nasmijao pa sam je pitao u kojoj smo godini pa je ona rekla"Pa u 112-oj"
c) "Do you have pirs for pupak?" - pitale su u svakom drugom dučanu.
d) Pjevanje koje para uši
I još mnogo toga al se nemogu sjetit. Ocjena - čista petica
5. Hrana

Loše stvari:
1. Venecija - skupo, puno ljudi, nema ni jedne klupice za sjest, čaša vode je 5€, uske ulice, izgubiš se odmah. Ali svejedno na kraju se može reći da je na neku ruku da je zanimljivo jer ni jedan grad mu nije ni sličan - zbilja čudan grad. Ali svejedno nevjerujem da bih išao ponovo tamo.
2. Cuga - nije je bilo iako sam malo bio popio doom doom vodke.
3. Duga vožnja
4. Ostale pizdarije kojih se nemogu da se sjetim.

Eto, ljudi to vam je Venecija, a sad ste vi na redu pa mi recite što mislite o Veneciji: