Obilježeni: Lica S Naslovnica, Davor Šegota, Priča Trinaesta
29.04.2009. srijeda
np Journey To Ixtlan - Journey To Ixtlan LP
Davor Šegota, makarski autor i producent dokumentarnog filma Genearcija XX kojeg u ovom postu donosim u cijelosti, ujedno i voditelj glumačke skupine Mladi Zlatousti slijedeći je Obilježeni: Lice s Naslovnice. Razgovarali smo tim povodom na temu njegovog spomenutog, nedavno završenog dokumentarnog projekta i sada već gledajući unatrag na događaje vezane uz film, Šegota je kazao - Reakcije su dobre. Do sada su bila dva javna prikazivanja, ono na Spomeniku Revolucije i drugo u prostorijama Udruge Kus Njega u Tučepima. Posjetom sam zadovoljan, mada moram kazati da sam očekivao ipak nešto više ljudi, ustvari drugačiji profil: roditelje i profesore kojih je u ovim prigodama nedostajalo da vide što djeca rade, što ih muči i kako gledaju na grad i svijet oko sebe. Nadam se da će se materijal i na ovakav internetski način približiti gledateljima jer mediju poput filma ipak treba nešto vremena dok ga ljudi vide te razviju stav o viđenom. Danas bi to, naime, iz svih tih razloga trebalo biti i lakše jer je dosta dostupnije nego da cd ide od ruke do ruke – priča Šegota o svom prvom izletu u video produkciju koju je realizirao u suradnji sa Sinišom Šulentom Šulom.
Generacija XX, dio prvi
(napomena: za visoku kvalitetu slike/zvuka odabrati HQ)
- Komentari na film za vrijeme projekcije na Spomeniku su bili odlični, a posebno mi je bilo drago to primijetiti kod samih aktera i njihovih kolega koji su se svojim ponašanjem gotovo interaktivno uključili u događanje. Njihova reakcija je bila potpuno pozitivna – prisjeća se Šegota provedene subote navečer na autentičnom mjestu gdje se mladi inače okupljaju i nastavlja - Dok se Zlatoustima iz godine u godinu kontinuirano smanjiva buđet gradskih davanja i nemamo gdje vježbati kazališne predstave jer nedostaje infrastrukture za to, a Mladi Zlatousti su još pored toga zbog nedostatka vremena i obiteljskih obaveza ostali bez voditeljice Petre Jurišić, ovaj se projekt promovirao u nešto izazovno i drugačije. Nabavili smo kameru i dodatnu opremu, dakle, uložili sredstva u tehniku umjesto u kostime i ostale stvari što podrazumijevaju predstave na kazališnim daskama. Međutim, unatoč svemu rečenom smatram da Generacija XX nikako ne bi trebala biti zadnji projekt ove generacije Mladih Zlatoustih s obzirom da već slijedeće godine dobar dio njih odlazi na fakultete. Svi smo izrazili želju da priredimo zadnju, oproštaju predstavu ove generacije koja je do sada održala četiri uspješne predstave – kazao je Šegota o aktualnom stanju s grupom i njihovoj budućnosti.
Generacija XX, dio drugi
Kako se razvijalo samo snimanje i kakav je bio koncept kojeg je trebalo 'staviti na traku', i na kraju kako je sve to sve ispalo u 'kuhinji u Drašnicama', Davor je rekao - Na samom početku projekta dao sam zadatke glumcima da osmisle pojedini lik, kao npr. sportaša iz generacije koji nema problema sa drogom i alkoholom ili nekog upravo suprotnih iskustava; prijateljice i prijatelje koji izlaze na mjesta gdje se sluša narodna odnosno rock glazba i tako to. Dakle, ideja je bila da glumci ne govore u svoje ime, iz prvog lica i sami o sebi, već da daju konkretne karaktere nekih generacijskih poznanika. No, to je na momente odlazilo van zamišljene granice između biranih alter egoa te se pretapalo s njihovim stvarnim doživljajima i njima samima kakve ustvari jesu – smije se Šegota jer je sve to za njega bilo vrlo zanimljivo iskustvo, također, kao i susret s novom tehnikom i zakonima medija - Siniša Šulenta je od svih ovih mojih brljanja uspio napraviti dobru stvar s obzirom da mi je ovo pionirski poduhvat s kamerom, stalkom i mikrofonom u prirodnoj scenografiji Makarske, te se nadam da ćemo i u buduće zajedno surađivati s obzirom da imam neke nove ideje na pameti koji bi želio obraditi. Naime, evo mala ekskluziva za SOIA/Maltpress.com. Slijedeći projekt koji nema veze sa Mladim Zlatoustima, a radio bi ga sa Sinišom trebao bi se uloviti u koštac s fenomenom sportskih kladionica i redovnim posjetiteljima istih od kojih mnogi tvrde da uvijek dobivaju ili su barem na nuli tako da na kraju ispada da jedino u tom krugu gube kladionice – o fantastičnosti pojave kladionica koje niču poput gljiva poslije kiše kazao je za kraj Šegota.
OPIS BLOGA: Ovaj blog je s vremenom izgubio svoju osnovnu vokaciju i pretvorio se u nešto sasvim drugo i ne očekivano. Međutim, egida "Rockatansky naš svagdašnji" još uvijek stoji. Iako je lokalan, djeluje globalno. Bitno je, ustvari, da se dobro zabavljamo. :)
