Obilježeni: Lica S Naslovnica, Davor Šegota, Priča Trinaesta
29.04.2009. srijeda
np Journey To Ixtlan - Journey To Ixtlan LP
Davor Šegota, makarski autor i producent dokumentarnog filma Genearcija XX kojeg u ovom postu donosim u cijelosti, ujedno i voditelj glumačke skupine Mladi Zlatousti slijedeći je Obilježeni: Lice s Naslovnice. Razgovarali smo tim povodom na temu njegovog spomenutog, nedavno završenog dokumentarnog projekta i sada već gledajući unatrag na događaje vezane uz film, Šegota je kazao - Reakcije su dobre. Do sada su bila dva javna prikazivanja, ono na Spomeniku Revolucije i drugo u prostorijama Udruge Kus Njega u Tučepima. Posjetom sam zadovoljan, mada moram kazati da sam očekivao ipak nešto više ljudi, ustvari drugačiji profil: roditelje i profesore kojih je u ovim prigodama nedostajalo da vide što djeca rade, što ih muči i kako gledaju na grad i svijet oko sebe. Nadam se da će se materijal i na ovakav internetski način približiti gledateljima jer mediju poput filma ipak treba nešto vremena dok ga ljudi vide te razviju stav o viđenom. Danas bi to, naime, iz svih tih razloga trebalo biti i lakše jer je dosta dostupnije nego da cd ide od ruke do ruke – priča Šegota o svom prvom izletu u video produkciju koju je realizirao u suradnji sa Sinišom Šulentom Šulom.
Generacija XX, dio prvi
(napomena: za visoku kvalitetu slike/zvuka odabrati HQ)
- Komentari na film za vrijeme projekcije na Spomeniku su bili odlični, a posebno mi je bilo drago to primijetiti kod samih aktera i njihovih kolega koji su se svojim ponašanjem gotovo interaktivno uključili u događanje. Njihova reakcija je bila potpuno pozitivna – prisjeća se Šegota provedene subote navečer na autentičnom mjestu gdje se mladi inače okupljaju i nastavlja - Dok se Zlatoustima iz godine u godinu kontinuirano smanjiva buđet gradskih davanja i nemamo gdje vježbati kazališne predstave jer nedostaje infrastrukture za to, a Mladi Zlatousti su još pored toga zbog nedostatka vremena i obiteljskih obaveza ostali bez voditeljice Petre Jurišić, ovaj se projekt promovirao u nešto izazovno i drugačije. Nabavili smo kameru i dodatnu opremu, dakle, uložili sredstva u tehniku umjesto u kostime i ostale stvari što podrazumijevaju predstave na kazališnim daskama. Međutim, unatoč svemu rečenom smatram da Generacija XX nikako ne bi trebala biti zadnji projekt ove generacije Mladih Zlatoustih s obzirom da već slijedeće godine dobar dio njih odlazi na fakultete. Svi smo izrazili želju da priredimo zadnju, oproštaju predstavu ove generacije koja je do sada održala četiri uspješne predstave – kazao je Šegota o aktualnom stanju s grupom i njihovoj budućnosti.
Generacija XX, dio drugi
Kako se razvijalo samo snimanje i kakav je bio koncept kojeg je trebalo 'staviti na traku', i na kraju kako je sve to sve ispalo u 'kuhinji u Drašnicama', Davor je rekao - Na samom početku projekta dao sam zadatke glumcima da osmisle pojedini lik, kao npr. sportaša iz generacije koji nema problema sa drogom i alkoholom ili nekog upravo suprotnih iskustava; prijateljice i prijatelje koji izlaze na mjesta gdje se sluša narodna odnosno rock glazba i tako to. Dakle, ideja je bila da glumci ne govore u svoje ime, iz prvog lica i sami o sebi, već da daju konkretne karaktere nekih generacijskih poznanika. No, to je na momente odlazilo van zamišljene granice između biranih alter egoa te se pretapalo s njihovim stvarnim doživljajima i njima samima kakve ustvari jesu – smije se Šegota jer je sve to za njega bilo vrlo zanimljivo iskustvo, također, kao i susret s novom tehnikom i zakonima medija - Siniša Šulenta je od svih ovih mojih brljanja uspio napraviti dobru stvar s obzirom da mi je ovo pionirski poduhvat s kamerom, stalkom i mikrofonom u prirodnoj scenografiji Makarske, te se nadam da ćemo i u buduće zajedno surađivati s obzirom da imam neke nove ideje na pameti koji bi želio obraditi. Naime, evo mala ekskluziva za SOIA/Maltpress.com. Slijedeći projekt koji nema veze sa Mladim Zlatoustima, a radio bi ga sa Sinišom trebao bi se uloviti u koštac s fenomenom sportskih kladionica i redovnim posjetiteljima istih od kojih mnogi tvrde da uvijek dobivaju ili su barem na nuli tako da na kraju ispada da jedino u tom krugu gube kladionice – o fantastičnosti pojave kladionica koje niču poput gljiva poslije kiše kazao je za kraj Šegota.
Danas se nad Makarskom ponovno rastegla duga. Prava, kapitalni primjerak. I visjela je dobrih desetak minuta, možda čak i više, nisam potpuno siguran jer sam pobjegao s kiše. Ponovno, kao i zadnji put sam se dobro smočio. :)
Još jednom Bast. Još jednom Josipovići. Ovaj put se rock/trešeta partyu pridružio i Ante Pančo tako da smo sad imali tri ekipe po dvoje. Kako je u i stvarnom životu podešeno, prvi se par kraljanjem spojio kako treba - Vojko i Pančo, a kao drugi dvojac smo ispali Lazo i ja. Domaćin Mario i DJ Spajo Spajo su uskočili nakon naše prve pobjede, iako su nas Vojko i Ante poslije dva puta dobili i na kraju večeri odnijeli titulu šampiona večeri. Glazba je sve to vrijeme jako glasno svirala što ne treba niti posebno napominjati tako da se na trenutke za stolom moralo dobro fokusirati na karte jer je koncentraciju učestalo usisavala distorzija gitara, energičnog bubnjanja i generalne rock 'n' roll buke.
Večerašnja Krila Furije – Extreme Music For Extreme People na Radio Makarska Rivijera su letjela širom svijeta – Od Australije, Sjeverne Amerike, Engleske, Finske i Švedske, pa sve do Hrvatske, točnije Rijeke i Zadra, dakle vrtjelo se: Alchemist, OSI, Porcupine Tree, Mataclassics: Katatonia, Finntroll, Korpiklaani, Vintersorg, Bathory, te za kraj u Triple Hardcore (Croatian part 4) Treat: Downfall, E.N.D. i Zyon. Emisija s kojom se Spajo ovaj put malo poigrao od cca 80 MB je ovdje. :)
Kolegica blogerica, i to još iz prvog vala makarskih blogera, poznata kao Londra, otvorila je krajem prošlog tjedana antikvarijat knjiga. Nakon povratka iz Londona odlučila se na ovaj korak, a u međuvremenu je svoje štivo o Babi i ukućanima počela objavljivati i u lokalnoj tiskovini Makarsko Primorje te na web portalu Dayline.info. S Borom i Goranom sam je posjetio danas poslijepodne u Glazbarskoj ulici gdje je nekoć, točnije početkom devedesetih godina, počivao i Šulin legendarni music shop Quasimodo. Dakle, dobra vibracija se kalom širi i dalje…
Mislim da će me Bog pokarat zbog ovog, ali ipak moram stavit najavu s obzirom da je novi pjevač Brkova, kako sam shvatio, stari prijatelj iz srednje škole i jednostavno bi bio pi... da to ne napravim. :)
Krila Furije na Radio Makarska Riviera su u srijedu 08.04. svirala: Agalloch, Fen, 'Metaclassics: Primordial', Old Dead Tree, The Foreshadowing, 'Triple Hardcore (Croatian post/noise/new school pt II) Treat: Analena, Igut i Zeus Faber', te za kraj Mastodon. Link cca 90 MB. Krila od sinoć u osamnaestoj ediciji pičiše: Isis, Carcass, Dismember, 'Metaclassics: Entombed', Hypocrisy, Paradise Lost, Valium, 'Triple Hardcore (Croatian pt. III) Treat: Panonski Sindrom, Amok i Machine Insufficiency' i Meshuggah za kraj – link cca 83 MB.
Marin Franković, te ekipa iz Duplo Više - Krešo i Buco, svojim su poslovnim zalaganjima zaslužili malu osvrtnu promocijicu kroz jedan post. Naime, za one koji ne znaju čime se ovi naši sugrađani bave, donosim par linkova za daljnju naobrazbu. Marin, koji vodi internetski blog site je sredinom prošlog mjeseca gostovao u HRTovoj emisiji Dobro Jutro Hrvatska, a na koju temu pogledajte u video clipu ispod, dok su Krešo i Buco nedavno pokrenuli vrlo zanimljiv projekt on-line prodaje fotografija AdriaticPhotoService što je pionirski poduhvat na nivou Hrvatske.
Baš negdje u ovo vrijeme, jučer ujutro je počelo postavljanje najnovijeg kipa na poluotoku Sveti Petar u Makarskoj. Naime, on, glavom i bradom - Sv. Petar, zasjeo je na samoj punti iznad Grotte, okrenut licem prema centru grada i Biokovu, i nadgledati će porat svojim budnim okom. Otprilike velik kao i oni, dakle nekih 3 i pol metra, svojom pojavom potpuno dominira vizurom luke u predjelu poluotoka i morskog ulaza u luku, a s obzirom koliko je samo ljudi jučer obilazilo spomenik, mnogi će se posjetitelji grada kretati prema njemu želeći ga vidjeti iz blizine. Tako da, New York ima Liberty statue, Rio Isusa, a Makarska od jučer statuu Sv. Petra. Evo clips i slije.
Dok sam se noćas vraćao kući zatekao sam vatrogasce pred osnovnom školom u akciji. Nepoznat netko je, naime, zapalilo plastični kontejner oko 02.00 sata koji se po njihovu dolasku već dobrano topio te ga izgurao na sred ceste, točnije na pješački prijelaz gdje su ga vatrogasci i ugasili. Tako su vatrene makarske ulice dobile 'po plamenu' i show lokalnih kretena je bio gotov s bilancom još jednog uništenog ni krivog ni dužnog plastičnog kontejnera za smeće koji će i sam završiti na istom mjestu – u smeću.
Pošto zaostajem sa Krilima Furije: Extreme Music For Extreme People jer sam srijedu 25.03. bio na In Flames kada se na Radio Makarska Rivijera od 22.00 do 23.00 vrtjelo: Lacuna Coil, Gaate, Nightwish, In Flames, 'Metaclassics: At The Gates', As Hope Dies, Born From Pain, 100 Demons, 'Triple (Croatian) Hardcore Treat: Pure Stems Pack, Deafness By Noise, Motus Vita Est', i OM, dakle, link je ovdje, dok je tjedan nakon toga tj. prošlu srijedu 01.04. slušano bilo: Death, Atheist, Aghora, 'Metaclassics: Cyinc', Kreator, Exodus, Sacred Reich, 'Triple (Post) Hardcore Treat: Modern Life Is War, Hot Cross i Quicksand', te za kraj Tool. Evo link i za tu radijsku emisiju.
Mladi makarski funk rock band Svrby nastupio je prošli tjedan na festivalu Minival u Zadru, a sada se nadaju da će uspjeti privući dovoljan broj glasova svojih poklonika za nastup Minivala 3 i to na skorašnjem T-mobile IN Music festivalu koji će se krajem šestog mjeseca održati u Zagrebu. Naime, oni mole čitatelje SOIA bloga i Makarska Altrenative Press da pošalju praznu poruku na broj 3333 čime se daje glas za njihovu pjesmu Pivo koji možete poslušati ovdje. Dakle, ja sam poslao poruku, a sad je red na Vama, i to možete učiniti do 05.04.2009. Također, pjesma Stock, Antonina Šimića, gitariste banda Svrby se nalazi na službenoj stranici In Music festivala kao kandidat za Pjesmu festivala, pa dajte svoj klik. Zahvaljuju Vam se Svrby i SOIA.blog/MAltPress.com!
OPIS BLOGA: Ovaj blog je s vremenom izgubio svoju osnovnu vokaciju i pretvorio se u nešto sasvim drugo i ne očekivano. Međutim, egida "Rockatansky naš svagdašnji" još uvijek stoji. Iako je lokalan, djeluje globalno. Bitno je, ustvari, da se dobro zabavljamo. :)
