Dana kada sam snimio fotke iz zadnjeg posta, dakle, protekli petak, na rivi se netom poslije odigrala jedna vrlo zanimljiva predstava. Sjedili smo ispred centrala Ivanka i ja, i pijuckali kavu. Nije trebalo dugo da primijetimo kako neka ptičica tuče fenomenalne batude u neposrednoj blizini. Ravno ispred nas, počelo se grupirati nekoliko domaćih šetača koji su također zamijetili virtuozno pjevanje ptice pjevice. Sve više i više ljudi se zaustavljalo i gledalo u žutu krošnju murve, gdje su bili upereni pogledi naših starijih sugrađana koji su se tu najduže zadržali. Uzeo sam fotoaparat i stao ravno pred njih i počeo snimati, a oni su uz neprestano cvrkutanje ovog, na sveopće iznenađenje - kosića, udarali svoje batude, hehehe. Dakle, priloženi video dokument je tipični ulomak jedne jesenske večeri s Makarske rive, uz dobro poznate sumještanske aktere i jednog, kako su i oni sami komentirali, ne svakidašnjeg izvrsnog životinjskog stvorenja. Poslušajte…
P.S.
Sinoćnji koncert Leb i Sol je bio naprosto izvrstan, a kako je Vlatko u jednom momentu na početku rekao – Nikada nismo bili iskusniji, pokazalo se potpuno ispravnom tvrdnjom za vrijeme tri sata dugog događaja sa dva odsvirana bisa pred oko 2000-2500 tisuće ljudi u, moram kazati, za ovaj koncert ipak premaloj maloj dvorani Gripe. Međutim, Bodan Arsovski je još jednom pokazao da je najveći kralj među njima. Pružio je jednostavno nezaboravan, prepun emocija, nastup na bas gitari. (op.a) ;))
Obilježeni: Lica S Naslovnica; Ante Granić – Pančo, priča sedma
22.11.2006. srijeda
np Tchaikovsky – Piano Concerto
Ante Granić – Pancho je moj novi obilježeni, a zaslužio je članstvo u ovom elitnom društvu individualaca prije svega po tome što je jedan od glavnih stupova našeg Rockatanskog, dakle, vrlo lojalan član naše partije. ;) Ante je vrlo friški, 'mladi penzioner' koji je, međutim, dao otkaz u svojoj firmi Brodosplitu 24.08.2006. godine nakon 26 godina radnog staža kojeg je proveo u splitskom brodogradilištu. Po zanimanju dipl. ing. Brodogradnje, radio je godinama kao šef projektnog biroa koji je sačinjavalo desetak ljudi, a brinuli su se o čvrstoći, stabilitetu i razradi projekta broda do samog kraja. Antina gesta konsternirala je njegove kolege, koji na prvu nisu mogli shvatiti razloge ovog odlučnog čina, jer je njihov šef bio izrazito cijenjen u svom poslu, pa su se počela postavljati i pitanja kako će dalje bez njega. Čak su mu nudili povećanja plaće, pokušali ga odgovoriti na razno razne načine od ove, za njih 'sulude' odluke, ali eto, Ante je odlučio biti 'penzioner', jer kaže – Imam dovoljno materijalnih sredstava da idem dalje. Sada lovi ribu više nego prije i posvetiti će se ozbiljnijem radu i vježbanju sviranja bas gitare u Generacijskom Jazzu, sa svojim kolegama Bučom i Surim. ;))
Galeb i ja
np Wagner - Ride Of The Valkyries
Na jednu od tih ribolovnih avantura zaputili smo se prije tri dana s njegovim Galebom, u nevjerojatno za ovo doba godine toplu nedjelju. Skiper je bio njegov stari kumpanjo Vojko Rafaneli, a plovili smo zapadno od Panchove rodne Baške Vode ka Vruji. – Koliko smo samo ja i Vojko oplovili obale i škoja s ovom brodicom. Sve od Kvarnera, gore na sjeveru naše obale, pa do Cavtata, jeli tako Vojko - govori Ante, na što Vojko potvrdno kima glavom i dodaje. - Je, je od Cresa naniže, sve smo otoke i porte obišli, puno dobre ribe uhvatili i lipog vina pili – priča Vojko dok motor sporo ali sigurno radi tak tak. Dok plovimo po savršenoj bonaci a sunce toliko jako prži da mi u kratkim rukavima niti morski povjetarac ne smeta, mislim u sebi - bit će sada još više vremena za takva putovanja od kada nema radne obaveze, a pretpostavljam da se i njima neke slične ideje na tu temu vrzmaju po glavi. Kažem sebi, tko ne bi.
Idemo u lov...
Pošto nisam nikada bio brodom do Vruje gdje se rađa poznata Biokovska bura, Ante je ulogu turističkog vodiča spremno prihvatio, te sugerirao Vojku da odemo do slatkovodnih izvora rijeke ponornice koja izvire sredinom Vruje. Gogolji vode su se užurbano izmjenjivali na samom izvorištu, ispod nekoliko malih špilja, koje tvore prirodno zdanje slično kakvoj kupoli gotičke katedrale.
...na zvonik crkve potopljenog grada Pelegrina ;))
np Richard Strauss - Also Sprach Zarathustra
Ante se također prisjetio kako je ovdje ima neko vrijeme, ali malo više vanka, izlovio jednom prilikom veliku količinu arbuna, a i GPS pored timuna kojeg je vrtio Vojko je pokazivao sve bogatstvo podmorja kojim smo plovili. – Vidi ih, vidi – pokazivao je Vojko prstom po uređaju, a nove ikonice ribe su se neprestano pojavljivale na ekranu. Uostalom, na padinama brejanske strane vruje se dalo vidjeti popriličan broj ribolovaca koji su neumorno stajali na nezgodnim pozicijama i bacali tunje u bistro more.
Nafta?
np Gustav Mahler - Symphony no.5
Lagano smo krenuli nazad. Tak tak, sve do pozicije, negdje ravno ispod, u pravcu crkve u Donjem selu, gdje se nalazi nekoliko velikih stijena u moru, a jedna od njih jedva da izvire koji centimetar van. – Vidiš Vice onu stinu preko koje se ovi mali valovi valjaju, jedva je primjetna? – pokazivao je Ante prstom u pravcu malog šiljka, te dobacio skiperu – Ajde Vojko tamo prema onim stinama, tamo se Mate Kanunac ima ohoho godina nasukao sa svojim brodom. Naš Galeb je odmah promijenio smjer i došavši u samu blizinu špica koji nam je bio sa lijeve strane, Ante je počeo vikati – Motaj Vojko, motaj, pre blizu smo došli! Vojko je, nakon što je naglo okrenuo timun na desno, doviknuo - Metar i osamdeset je bila dubina, na što mi je Ante kazao da je sve podmorje ispod 0.70 metara od površine opasno jer je toliko korito broda. Nema straha ploviti sa arhitektom brodova, koji ih je za života izgradio popriličan broj. I to onih najvećih, tankerskih. Nakon toga, Ante nas je mirno uveo u baškovoški porat. Krasan dan je za priču i izlet to bio.
Birth day party je odmah organiziran sinoć u Rocatanskom i o toj zabavi će govoriti fotografije, a ovaj put i tri video dokumenta. Konačno sam se sjetio iskoristiti tu opciju na G5ici, ponajviše zaslužujući dobroj atmosferi koja se nije dala zabilježiti toliko okom fotoaparata koliko video zapisom. Naime, Veseljko je bio maestralan… :))
Chris je kazao sinoć da će se mali zvati Lucas, međutim, nisam baš siguran…
Breaking News: Ankica je rodila malog Rockatanskog!
20.11.2006. ponedjeljak
np Haydn – Emperor's Hymn
Ima negdje 50 minuta da je Ankica rodila malog 'Hansa', točnije u 17.20 sati na svijet je došao još jedan rocker. Čestitke Ankici i Chrisu na prinovi, a ja mu želim da živi dugo i prosperira, kako bi mi Vulkanci rekli! ;)
Malo ću vas umoriti s makarskim blues rockerima Dudlašima, međutim, mislim da su svojim dosadašnjim radom i ulaganjem zaslužili da ih se promovira što više. Sinoć smo, dakle, u Bookcafeu gledali materijal o kojem sam pisao u postu ispod, a ovom prilažem live snimku njihove pjesme Ludi Dan. Autentičnu, bez mog upliva znanja o montaži. ;)
P.S. Ankica još nije rodila, a kada bude znat ćete na vrijeme!
P.S.S. Blog se bio srušio za vikend, pa sada pokušavam vratiti post...
Makarski blues rockeri Dudlaši su kao što već neki znaju 04.11.2006. svirali u Beogradu na Kelemegdanskoj tvrđavi u cafe restoranu Dragana Stanojevića. Njegova majka koja je Makarka i djevojački se prezivala Tavra, indirektna je glavna poveznica ovog gostovanja naših Bluzaša u susjednoj državi, koji su bili pojačani baš Draganom na usnoj harmonici te nacionalno poznatim gitaristom Psihomodo Popa, Vlatkom Čavarom Bradom. Dakle, Robert Rica, Tiho Pavlinović, Ivo Srzić i Ivo Selak svirali su gotovo četiri sata u ovom specifičnom objektu na tri etaže, interijerom pretvorenom u ugostiteljski objekt. - Vrlo smo zadovoljni svirkom, a i sami su posjetitelji nakon konecrta pohvalili svirku – kazao je Rica od kojeg sam odmah ugrabio dvd snimku, da vam prikažem kako je sve to izgledalo. :))
Također, Dudlaši već neko vrijeme snimaju materijale za ploču u Zagrebu, pa sam došao i do tih materijala, sve to ubacio u jedan spot kojeg prilažem ovom postu, da vidite i čujete na čemu to Bluzaši rade zadnje vrijeme. Montažom se ne mogu baš nešto pohvaliti, hehehe, međutim, ima vremena za mene. ;)
Cijeli dvd materijal će se prikazati sutra, petak, 17.11.2006. godine s početkom u 19 sati u Bookcafeu na Kačiću pa navratite. Vidimo se!
P.S. Gitarista Dudlaša, Tiho Pavlinović je jučer dobio sina, malog Bluzaša, pa mu ČESTITAM, a Ankicu još uvijek čekamo! Kasni joj termin već nekoliko dana, ali njen mali 'Hans' će sigurno uz Haydnovu Carsku himnu zapjevati koji stih u našem gradskom rodilištu! Tako da ćemo imati još jednog virtuoznog gitaristu i vrhunskog pjevača za buduće gradske rock bendove.
Sinoć je Veseljko u Bookcafeu imao jednu vrlo zanimljivu izjavu vezano uz priču koju radi za novine. Naime, radi se o muškarcima koji su kroz sedamdesete i osamdesete godine nosili dugu kosu i pripadali 'alternativnom' miljeu, ali ne zna još kako potpuno točno odrediti kriterije teme, mada vrlo dobro zna da Butch ne upada u tu kategoriju jer je on, pazite sad, pod opaskom - premlad. Veseljko, dakle, tvrdi da Biće ima manje od 40 godina tako da ga neće uključiti u glavni dio teme, već nekakav popratni, valjda samo njemu znan. Butch, koji je bio prisutan, slatko se smijao, uostalom kao i mi na ovu autorsku opservaciju. Nije Veseljka to niti malo omelo da čita tko je to sve bio pravi rocker, dok je Biće, izgleda, ne dorastao njima, tako da su se na njegovom šalabahteru našla imena njih desetak 'pravih'. Među njima su koliko se sjećam bili Milan Bulatović, Vojko Rafaneli, Ivica Sumić i još neki drugi. Međutim, nikako ga nismo uspjeli nagovoriti da uvrsti u glavnu priču i Želimira Borića Butcha, koji po Šimiću upada u kategoriju s Mišom Vukovićem i Karlom Rafaneliem. Hmm...
Povratkom iz Praga u Makarsku, saznao sam nešto izvrsno došavši u Rockatansky. Naime, naručio sam crnu bevandu a Zorica mi je kazala – Znaš Vice, vratili smo Pelješac s tovarom sa 7 na 6 kuna. Nakon sve ove buke koja se digla oko toga, odlučili smo se za taj potez. Ali, nemoj to reći Darku! – pripovijedala je ona, a ja sam se krivio od smijeha, još uvijek ne vjerujući svojim ušima što mi to ona govori.
Neću kazati Darku, obećavam! ;) Eto, on je svojim grintanjem, a ja objavom u javnosti, ipak uspio promijeniti voditeljsku politiku Rockya i srušiti cijenu crnog deca, odnosno bevande, u korist nas, malih potrošača. Stoga, svima vama ponovno nazdravljam; Živili!
Ponovno Prag. Nakon noćnog foto sessiona, ovog puta sam imao sreću zateći se po jako hladnom sjevercem obilježenom, ali zato idealnom danu za fotografiranje. Suncem okupan Karlov most i Vltava iz sto perspektiva. Poput privjesaka, kipovi svetaca narešeni po njegovim ivicama. Gothic. Sutradan je pao snijeg što nije niti malo čudno s obzirom na hladnoću koja je prošli tjedan zahvatila Europu. Japanci na objema obalama rijeke. Jedan punašni, nakon uzajamnog fotografiranja cijele grupe malih kosookih, je na Maloj strani slikao i mene. Upalio je i blic, mali znalac, hehehe. Vragolasti su ti Japanci. Izgledaju kao vanzemaljci, a i kada ih promatraš primjećuješ nešto drugačije kod njih, sve dok ne naprave nešto što je i tebi poznato. Tada uvidiš da su i oni ipak samo, Zemljani.
Ovaj poslovni posjet Pragu sam iskoristio za odlazak na stalnu postavu izložbe u Kafkinom muzeju na samom riječnom obronku Male strane. Za one koji nisu bili u ovom malom kompleksu, a vole lik i djelo Franza Kafke, svakako preporučam šetnju objektom, koji u konačnici kroz glazbeni i vizualni prikaz predstavlja velik broj intelektualaca, umjetnika i znanstvenika grada Praga. Naime, u prvom djelu neprekidno svira jedna od najljepših i najvećih glazbenih tema klasike, Vltava – Bedricha Smetane, a u izlozima se daju pogledati autentična rukopisi Kafke. Na katu ispod se prolazi kroz pasaže 'zidnih grobnica' gdje se može telefonom, koji s vremena na vrijeme i zazvoni, eventualno porazgovarati s nekim od pokojnika navedenih na pojedinom 'lijesu'. Freaky atmosferu u tom dijelu muzeja pojačava i audio vizualna instalacija svojim čudnim, mehaničkim zvukovima i brzim flashevima sa nekoliko televizijskih ekrana. U 'sobi ogledala', označenoj egidom 'Perception' poigrao sam se istom sa svojim Canonom. Onaj tko je pogledao i jedan spot američke art metal grupe Tool, uvidjeti će inspiraciju ovih bezvremenskih glazbenika za svoje vizualne interpretacije, kroz instalaciju u zadnjoj prostoriji ovog fantastičnog muzeja, istina pomalo mračnog, jer ipak i Franzova djela, prije svega Metamorfoza i Proces, odišu sumornim elementima života.
OPIS BLOGA: Ovaj blog je s vremenom izgubio svoju osnovnu vokaciju i pretvorio se u nešto sasvim drugo i ne očekivano. Međutim, egida "Rockatansky naš svagdašnji" još uvijek stoji. Iako je lokalan, djeluje globalno. Bitno je, ustvari, da se dobro zabavljamo. :)
