np Black Sabbath – Masters Of Reality LP
Ponovno Prag. Nakon noćnog foto sessiona, ovog puta sam imao sreću zateći se po jako hladnom sjevercem obilježenom, ali zato idealnom danu za fotografiranje. Suncem okupan Karlov most i Vltava iz sto perspektiva. Poput privjesaka, kipovi svetaca narešeni po njegovim ivicama. Gothic. Sutradan je pao snijeg što nije niti malo čudno s obzirom na hladnoću koja je prošli tjedan zahvatila Europu. Japanci na objema obalama rijeke. Jedan punašni, nakon uzajamnog fotografiranja cijele grupe malih kosookih, je na Maloj strani slikao i mene. Upalio je i blic, mali znalac, hehehe. Vragolasti su ti Japanci. Izgledaju kao vanzemaljci, a i kada ih promatraš primjećuješ nešto drugačije kod njih, sve dok ne naprave nešto što je i tebi poznato. Tada uvidiš da su i oni ipak samo, Zemljani.
Ovaj poslovni posjet Pragu sam iskoristio za odlazak na stalnu postavu izložbe u Kafkinom muzeju na samom riječnom obronku Male strane. Za one koji nisu bili u ovom malom kompleksu, a vole lik i djelo Franza Kafke, svakako preporučam šetnju objektom, koji u konačnici kroz glazbeni i vizualni prikaz predstavlja velik broj intelektualaca, umjetnika i znanstvenika grada Praga. Naime, u prvom djelu neprekidno svira jedna od najljepših i najvećih glazbenih tema klasike, Vltava – Bedricha Smetane, a u izlozima se daju pogledati autentična rukopisi Kafke. Na katu ispod se prolazi kroz pasaže 'zidnih grobnica' gdje se može telefonom, koji s vremena na vrijeme i zazvoni, eventualno porazgovarati s nekim od pokojnika navedenih na pojedinom 'lijesu'. Freaky atmosferu u tom dijelu muzeja pojačava i audio vizualna instalacija svojim čudnim, mehaničkim zvukovima i brzim flashevima sa nekoliko televizijskih ekrana. U 'sobi ogledala', označenoj egidom 'Perception' poigrao sam se istom sa svojim Canonom. Onaj tko je pogledao i jedan spot američke art metal grupe Tool, uvidjeti će inspiraciju ovih bezvremenskih glazbenika za svoje vizualne interpretacije, kroz instalaciju u zadnjoj prostoriji ovog fantastičnog muzeja, istina pomalo mračnog, jer ipak i Franzova djela, prije svega Metamorfoza i Proces, odišu sumornim elementima života.
|
