Converge – Jane Doe LP
Kaos mi je današnji dan. U Makarskoj nema više slobodne sobe. Iscrpljen sam cijelo dnevnim poslom oko smještaja; dogovora, razgovora i slušanja prigovora od strane 15-tak različitih nacionalnosti koje su danas došle u Makarsku preko agencije koju vodim. Rad s privatnim smještajem je vrlo delikatna strana turističke ponude, jer su sve jedinice različite. Niti jedna nije ista poput one druge, dok su hotelske uglavnom upravo suprotne. Uvijek netko ima nekakav prigovor, jer svako tržište ima svoje zakone. Najlakše je danas raditi s onim partnerima koji gostu daju potpunu informaciju o smještaju i destinaciji, dakle, egzaktni su i ništa nema na slijepo. S takvim klijentima nikada nema problema jer znaju dobro što su kupili, uz uvjet da si dobro sastavio ponudu. Nijemci, Britanci, Norvežani i Šveđani znaju jako dobro što dobivaju, dok Bosanci i Talijani nikada ne znaju što su kupili. A mi nikada sa 100% sigurnošću ne znamo što su njima naši partneri prodali. Sobe kupuju Bosanci, apartmane Talijani. Problemi koji se znaju dogoditi graniče od bizarnog do opravdanog. Velika diplomacija i snalažljivost mora doći do izražaja i manifestirati se u trenutku nastanka problema. Međutim, nije uvijek tako, a to se potvrdilo i danas. Nekada jednostavno ne može sve ići lijepo i glatko, koliko god srdačan i poslovično nasmiješen bio, jer svakakvi idioti šeću ovom planetom. Danas sam, dakle, umalo imao koliziju s jednim takvim. OK, priznajem kada sam pogriješio, ispričati ću se i povući. Biti ponizan. No, danas u ničem nisam pogriješio, a nametalo mi se suprotno. Ipak je sve na kraju ostalo na uzajamnom urlanju. Bolje da je tako…
Ne znam, također, odakle mi uopće snaga da sve ovo nakon svega današnjeg sada pišem. Možda da izbacim iz sebe još uvijek prisutan bijes. Pisanje me oduvijek oslobađalo. Zato pišem.
Evo i foto vijest za Makarane koji nisu doma, mada je takvih sve manje. Kući će ih biti ovih mjesec dana mnogo više nego inače, posebno onih koji bi svratili na blog po koju informaciju, dok traje ovo «ljetno ludilo». Bočo je novi direktor sportskog centra i došao je na ideju, koja između ostalog ima veze i sa našom turističkom ponudom, da na malonogometnom betonskom poligonu napravi teren sa umjetnom travom. Srušili su aneks ruševnog objekta gdje DPH-a i mladi rockeri vježbaju, zid na kojem sam nekoć pisao graffitte, onaj sa velikom brankom i brojevnim kvadratima u kojeg su lupali tenis poletarci. Pao je i onaj veliki bor. Dobio se, dakle, veći prostor o čemu slika govori najbolje. Bravo Bočo!
|
