sick of it all

That man outside

26.06.2005. nedjelja

Evo mene, konačno! Čekam goste i pišem post. Ostali su za danas samo još jedni Talijani... Danas i jučer je bila smjena gostiju i radilo se non stop.

U Rocatanskom se svašta događalo ovo zadnje vrijeme od kada pišem rijetko, tako da ću neke događaje rezimirati ukratko, koliko god to bude bilo moguće. Jer, veliki tekstovi ubijaju. To sam kroz novinarski zanat naučio.
Dakle, Bijelo Dugme manija još uvijek drži prostor bivše države, ali hvala Bogu, naš Rocky nije uhvatila niti momenta - he he he he he, mi smo slušali Bloc Party, Interpol, Arcade Fire i ine - međutim, DJ Mad Mate je morao tu statistiku pokvariti svojom pojavom u boxu s njihovim crvenim T-shirtom. To sam morao evidentirati za sva vremena, no, Mate se nikada nije niti stidio iskazivati ljubav prema ovom pastirskom rock bendu s Miljacke, tako da na fotki nema ništa kompromitirajuće. Hm...

Bila je tu jednu večer i ekipa alpinista iz Zagreba, njih cca tridesetak, ustvari, sve skoro sam žene i to između 26 i 36 godina - kako su mi pričali nakon - jer ja nisam tu večer bio u Rockyu. Došle su usmjereno, po preporuci Goge iz restorana Stari Mlin i tražile su MAGAZIN!?!?! Nevjerojatno! Ali ne onaj britanski experimentalni punk bend iz sedamdesetih, već ono huljičevsko smeće iz Splita!?!?! I bile su uporne i naporne, aha, tako da ih je u jednom momentu Ankica zamalo nasrala nakon svih finih objašnjavanja da 'ovo nije mjesto za to'. Međutim, one su se i dalje komešale i tražile slična smeća da im se pusti, ali nisu dobile što su tražile, he he he.

Anegdota mjeseca je svakako ona koju je provalio duhoviti Chris jednu od proteklih večeri. Ovako je bilo. Rica je slavio rođendan i jeli smo tortu s puno šlaga. Mljac. Slavljnik je ušao u box iz šanka i stavio best of cd - Van Morrisona da zabavlja Eustahijeve trube okupljenih, te izašao vani gdje je i sjedio. Ankica i Chris su bili u šanku, te ga ona pita - Chis, do you know who plays this music on the stereo now? - znajući da loše poznaje opću kulturu rock 'n' rolla, ne očekivajući pozitivan odgovor. On napravi onu svoju poznatu simpatičnu facu i kroz smjeh počne nešto trabunjati i sliježući ramenima na kraju kaže - No. Ona momentalno ispali i rukom pokazujući prema slici Van Morrisona koji visi odmah do šanka kaže - This guy on the picture, Chris - na šta će on značajno, s razumijevanjem - Who, this guy outside? - misleći na Ricu koji je upravo prošao preko vrata. Sličnost je očita....

No, u našem Rock, Blues i Jazz Pubu ima i nekih novina. Stavljena je jedna školska ploča na vanjski zid po kojoj pišemo kredom, aha, tako da posjetitelji mogu znati što se događa tu večer, a i slijedeću. Tu su i dva greza, od metala izlivena quasi ferala, koji se stvarno nisu trebali tu naći, a i sada ima previše nepotrebnog svijetla, no snalazimo se već... Noćne ptice smo mi...

Taboo

17.06.2005. petak

Podgora je dobila zanimljiv beach bar Taboo koji se sinoć svečano otvorio na predjelu Plišivac, a proteže se kaskadno na tri floora. Prvi susjed, između ostalog i jedini, je Mumin, koji je proteklo ljeto bio jedna od poželjnijih destinacija za noćni provod na Rivijeri, tako da bi se tradicija mogla nastaviti.

np Slayer - Seasons In The Abbys

Mjuzu su pičila braća Jakiri, ujedno i predviđeni rezident DJ-i, tako da se stotinjak posjetitelja ljuljuškalo u ritmu vokalnog i instrumentalnog housea. Međutim, upala bi i koja break 'n' bossa, te downtempo skladbica - Jure di si!? Propustio si otvaranje, unbeliveable!

Ambijent ovog noćnog kluba je zaista impresivan - naime, smjestio se među maslinama, smokvama, te drugim biljkama - a i sama vizualna rješenja realizatora objekta našeg Hamdije i Mate su drugačija od već viđenih na našem području, tako da svaki level odiše nekom drugom osobnošću. Prvi je gotovo kameni, dok je drugi većinom izgrađen u drvu. Ivanka, Edita, Darko i ja smo se smjestili na najvišem, trećem katu, koji je zamraćen do te mjere da se jedva vidi susjedni stol. Tu me je jedan lik neprestano salijetao da ga dođem slikati, iako sam prvotno mislio da će me zatući jer dok sam slikavao grupicu djevojaka iz Makarske, mislio sam da je neka od njih njegova cura, pa kao on je sada ljubomoran i tako. No, kao što sam i rekao pokazalo se da se je on očajnički htio slikati sa nekim zapovjednikom 156. brigade koji je bio sa Hamdijom i Matom u društvu na kamenom flooru. Lik je krajnje čudan i najviši je na fotki ispod.

Lokalna domaća ekipa je kroz priču istakla da je dobro primila novinu u svojoj turističkoj ponudi, navodeći Taboo kao favorit za ovo ljeto, bez imalo ljubomore jer gazda nije Podgoranin već je Makaranin.

np Slayer - Regin In Blood

Cypress Hill

12.06.2005. nedjelja

np The Dillinger Escape Plan - Panasonic Youth

Bijah u Crnoj Gori jučer na polu poslovnom - polu razonodnom putovanju. Točnije, posjetili smo gazda, jedan beogradski makarski zet i ja, primorsko mjesto Tivat, gdje se održavao nekakav turnir rukometaša veterana. Pravo post jugoslavensko okupljanje. Naime, učesnici turnira su bili iz par bivših republika, tako da su se tu našle naše rukometašice veteranke iz Rijeke i Varaždina, rukometaši iz Slovenije, te mnogi drugi. Ukupno, 22 ekipe su igrale 11. po redu turnir, ovaj put u Tivtu.

np The Dillinger Escape Plan - We Are The Storm

No, meni je bilo napeto otići preko grane jer nikada do sada nisam bio obalom južnije od Cavtata, gdje sam bio nekoliko puta za vrijeme studija u Dubrovniku. Taman je bio rat završio, a meni se je i nakon njega sve južnije od Cavtata činilo krajnje apstraktno. Postojala je, dakle, ta fizička a i psihička barijera, koja je morala biti srušena prije ili kasnije. Do sada je Cavtat bio kraj svijeta...

np The Dillinger Escape Plan - The Perfect Design

Neopisivo sam se fascinirao čempresima kroz konavosku dolinu, kojih se broj daa na tisuće izbrojati. Apsolutno zadivljujući, onako vitki i plemeniti izgledaju. Stalno sam buljio u predjele slikovitih pejsaža ispunjeim tim gordim stablima - velikim i malim, tankim i debelim, tamnim i svijetlim ljepotanima. I tako sve do Herceg Novog - pitoreskni kraj s malim kućicama u šumi podno brijega - kojeg smo ne zaustavljajući se, samo zaobišli.

np Today Is The Day - Will Power

Bio je prekrasan dan tako da je bokeljski zaljev suncem osunčan blješato vedrinom. Kratka trajektna linija spaja dva kraja zaljeva da se ne mora ulaziti duboko u nj, gdje leži Kotor, pa se vraćati nazad. Duže traje čekanje na ukrcaj i iskrcaj nego sama vožnja malim trajektima koji neprestano idu tamo - amo.

np Today Is The Day - Nothing To Lose

Tivat je mjesto otprilike veliko kao Baška Voda, a šetnja njime otkriva malu rivu nakićenu kafićima, te nekoliko centralnih ulica sa trgovinama i malim parkovima. Pijaca je bučna i dosta velika s obzirom na proporcije mjesta, i na njoj se očito odvijaju one naj pikantnije stvari u mjestu - nagovaranja, prigovaranja, ogovaranja i ostale dimenzije razgovaranja.

np Isis - So Did We?

Tu, kao i na još nekim lokacijama po mjestu, primjetni su prošlo sistemski simboli - zastave Jugoslavije, grbovi, slike Tita... kao da mjesto još uvijek živi u tom duhu.

Rukometni turnir se odigravao u obližnjoj mjesnoj dvorani, koja je za vrijeme utakmica odisala pravim veselim sportskim raspoloženjem uz mnoga dovikivanja i smijeh aktera koji su čas bili na parketu čas na tribinama. Svi oni su zajedno smješteni u jednom simpatičnom, relativno malom hotelu uz more, gdje se je također osjećao sličan duh zajedništva. Pravo bratsvo i jedinstvo. Ustvari, to je samo jedan lijepi tip zabave i specifična vrst turizma, kojom se na pravi način iskorištavaju kapaciteti u pred sezonskim vremenima.

- 21:07 - Komentari - (10) | MAltpress | Tisak |*

We are just a blues players

03.06.2005. petak

Super smo se zabavili sinoć u Rockatanskog. Svirale su, naime, makarske blues ikone 0+ u unutrašnjosti kafića, a mi posjetitelji smo se lijepo rasporedili vani, po klupama i skalinama. Mislio sam, iskrvariti ću od prevelike doze klasičnog bluesa, kada se nakon nekih par početnih stvari jedan od nepoznatih posjetitelja spustio ravnom nizbrdicom dolje prema rivi i vratio netom poslije s violinom u rukama!? Začuđeno smo ga gledali dok je otvarao kufer. Ušavši preko praga puba, Tiho mu je na njegov pozdrav uzvratio riječima - We are just a blues players - na što se vremešni Nizozemac glasno nasmijao, uostalom, kao i mi vani koji smo to čuli. Great! - rekla bi Maja, no, on je nakon civiliziranog upoznavanja uzvratio isto tako duhovito - If I would be bad, than kick me out! To je bio znak da svirka može početi.

Red House - Jimi Hendrixa u eksluzivnom izdanju s gudačem na violini, cijedila se prostorom dobrih desetak minuta, nakon čega je uz ovacije okupljenih uslijedio gromoglasan pljesak. Dutch man se zahvalio na podršci i kazao da se zove Papa Luigi, što mu je sigurno pseudonim, te izašao vani nazad svojoj gospođi koja je sjedila u kali. Očit je bio umor na njegovom licu, međutim, nakon par pjesama se ponovno vratio te su zvukovi violine ponovno zavladali, ovu noć - kako je Tiho na plakatu napisao - Blues, Rock & Jazz Pubom. U razgovoru mi je Papa otkrio da se nalaze na odmoru u Primoštenu, jučer su bili u Dubrovniku i da su danas uplovili u makarsku luku s velikim drvenim jedrenjakom, koji plovi s njih 28 Nizozemaca, te da se obavezno za koji dan vraća u Rocky, jer su on i njegova gospođa apsolutno oduševljeni. - Inače sviram jazz, mješan najviše s francuskim etnom i ovo večeras mi je bio prvi nastup s nekim blues bandom, ali moram priznati da je bilo izvrsno jer su glazbenici odlični - govorio je Dutch man, dok je Tiho razvlačio svoju novu telecaster gitaru koju je ručno izradio njegov stari obiteljski prijatelj, Vlatko Čavar - Brada, gitarist Psihomodo Popa.

In fresh painted interior blues heroes played Hendrix experiences