twisted mind

03.06.2007., nedjelja

JEDNA VRSTA LJUBAVNE DRAME

evo nešto što sam prilično davno zapisala negdje prije pola godine ili više ne sječam se uopće...

Budu se sječanja na trenutke s tobom, ne provedene. na propuste i moje neznanje. osječaji su jači kad te nema, jer čežnja je teška, a kada jesi tu nekako se javlja sumlja u sve to,te splasne uzbuđenje očekivanja.
možda je,ipak, ljepše dok te nema onda te više volim,više želim,ali opet patim zbog nedostatka tvoje blizine.
trenutna njemost ružna je bolest, dopušta prevelike propuste, na žalost odmah ne shvačene da bi bili popravljeni dok je to moguće....vjerojatno ne bi ni išlo da je drugačije, da ipak,mislim,to je prava realnost....
da bar sretnemo se u nekoj drugoj dimenziji, otvorenih srca, gdje će jednaki osječaji prevladavati kad si tu i kad te nema(m).
možda bih trebala biti čak i sretna zbog "ne posjedovanja" tvoje nježnosti, jer stvarnost nije poput sna, a često je ispunjena boli....mašta ostavlja mogučnost uživanja u zajedničkim trenutcima,neostvarivima, KOJE NITKO NE MOŽE UNIŠTITI KAO U STVARNOSTI......

<< Arhiva >>