twisted mind

20.10.2006., petak

društvu


evo se javljam iz nacionalne knjižnice
(zg)

priljepljena na prljavo staklo prozorske sobe. gledam u jese,lišče se mukom spuštaju na tlo,ono ga rima nesebično. misli mi lete na neko drugo mjesto,daleko odavde. najteži su vikendi kad ječanja se bude,kad sposobnost odvlačenja misli na sadašnjost ne uspijeva. i sve je tako trulo poput ove jeseni bez vas društvo moje...niko ne može zamijeniti sretne , ali i nesretne dane ,ali opet naše...
hladne suze niz obraze klize,kapaju po ispisanim stranicama lekcija dosadne kemije..ne mogu zapamtit ni opće poznatu činjenicu jednostavnog atoma,sva slova pomiješala se od mokrih mrlja.ne možete ni zamisliti kako pusto može biti uz sječanja prošlosti...

<< Arhiva >>